Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  22. ožujka 2017.

 

Isus i pederi

6. lipnja 2012.
Piše:Anto Burić, svećenik

U zagrebačkom Večernjem listu, na njegovoj internetskoj stranici od 04.06.2012. godine objavljena je kolumna gospodina Darka Pavičića s naslovom: „Isus je bio uz „pedere“ svoga doba“.  Kao izvor stoji: „DOPISNIŠTVO KAPTOLA“. Prvo o ovome „DOPISNIŠTVO KAPTOL“. Kada se u hrvatskom žargonu, pisanom ili izrečenom spomene riječ KAPTOL velika većina ljudi, čitatelja ili slušatelja, u tome čuje ili čita mišljenje pa čak i službeni stav mjesne pa i opće Crkve. Dakle, običnim čitateljima u ove dvije riječi servirana je jedna perfidna podvala da shvate da je to službeni stav Crkve. Ovo što ću u sljedećim recima reći ne umišljam si da je to službeni stav ni mjesne ni opće Crkve. To je moj osobni svećenički i ljudski stav. Na Crkvi je, ako hoće, da prosudi da li je to i njezin stav. No ipak sam slobodan izraziti sumnju da je „DOPISNIŠTVO KAPTOL“ u Pavičićevoj kolumni „Isus je bio uz „pedere“ svoga doba“ i službeni stav Crkve (Kaptola). Možda sam trebao, a iskreno rečeno i želio sam reagirati ranije. No odlučio sam pričekati dok iscure komentari na ovaj članak. Bilo ih je stotinjak i još uvijek se mogu pročitati uz kolumnu koja je povučena u ahriv Večernjaka. Čitajući te komentare ne može se ne zamijetiti da je većina čitatelja koji su komentirali članak nasjela podloj Pavičićevoj podvali koju je autor članka osmislio u rečenici:  „A kriterije kršćanima propisuje isključivo Evanđelje koje, primjerice, kaže da je Isus bio listom uz “pedere” svoga vremena: carinike, prostitutke, gubavce, nepokretne, sirotinju...Čitavu hordu koja ga je slijedila kako bi mu barem dotaknula halje i na taj način “ozdravila”. Oni koji su komentirali članak nasjeli su u tom smilsu što su prihvatili tvrdnju gospodina Pavičića da su svi nabrojani „pederi“ i brane Isusov stav i odnos prema njima. Za autora spomenute kolumne su dakle “...carinici, prostitutke, gubavci, nepokretni, sirotinja...“ jednostavno svi „pederi“. Običnom čitatelju nije važno da li je ta riječ pod navodnicima ili bez njih. Ona u njihovom poimanju ima svoje specifično i nedvosmisleno značenje koje se ne može sakriti ili promijeniti navodnicima. Za razjašnjenje i gospodinu Pavičiću i čitateljima ovih redaka evo značenja riječi PEDER: HRVATSKI ENCIKLOPEDIJSKI RJEČNIK:  „Muška osoba spolno naklonjena osobama istog spola; hoimoseksualac.; grč;  paiderastês, pais – dječak; erastes - ljubavnik“. RJEČNIK STRANIH RIJEČI (Anić-Goldstein): Peder – „Muška osoba spolno naklonjena osobama istog spola – homoseksualac. OPĆA I NACIONALNA ENCIKLOPEDIJA: Pederastija: „Spolno općenje starijih muškaraca s dječacima.“ Dakle ni u jednom od navedenih rječnika, a vjerujem ni u ostalima ne stoji čak ni njamanja naznaka da se “...carinici, prostitutke, gubavci, nepokretni, sirotinja...“ mogu svrstati u pedere bilo pod navodnicima bilo bez njih. Prostitutke su bile i u Abrahovo i u Isusovo doba i danas su PROSTITUTKE a ne „pederi“. Sirotinja su bili i u Abrahamovo i u Isusovo doba a i danas su SIROTINJA a ne „pederi“. Nepokretni su bili i u Abrahamovo i u Isusovo doba a i danas su NEPOKRETNI a ne „pederi“. Sve ove gore spomenute potrebnike na duši i tijelu koji su slijedili Isusa („čitava horda“, kako kaže autor) i kojima je Isus pomagao, Evanđelje ne kvalificira i nigdje ne zove pederima ili „pedrima“. I sam Isus, u susretu s njima niti ih tako kvalificira niti se tako odnosi prema njima. Barem nam nije to ostalo zapisano u Evanđeljima na koje se gospodin Pavičić poziva i iza kojeg nastoji proturiti svoje perfidne ideje. Kada ne bi bilo tako nego po svrstavanju gospodina Darka Pavičića onda bi ispalo da su i današnji siromasi, bolesni, nepokretni (invalidi) neka vrsta današnjih „pedera“. Ako bi bilo tako imali bismo dakle i „pedere“ Domovinskog rata. Neka mi oprosti i gospodin Pavičić i njegovi istomišljenici, ovi momci nisu zaslužili taj naziv. Nisu zaslužili da ih se svrstava u grupu pedera ili „pedera“, s navodnicima ili bez njih. Ako bi bilo po kvalifikaciji gospodina Pavičića onda bismo danas i u Hrvatskoj pa i u svijetu imali dvije trećine „pedera“ jer su siromašni ili bolesni. Prema istoj tvrdnji bolnice nisu bolnice nego... ne znam koje bi im ime dao. Ako bi bilo tako onda smo svi potencijalni pederi, jer će nam u životu, vjerojatno, zatrebati Božja ili liječnikova pomoć. I nastavimo li tako odosmo u beskraj ili besmisao. 

Na koncu, gospodin Darko Pavičić uvijek ima dovoljno sline da popljuje cijeli Kaptol do Nove Vesi i sve što miriše na vosak i tamjan, ovom prigodom vrlo umilno piše o dubrovačkom biskupu Mati Uziniću. Možda je to Pavičićev mamac da biskup Uzinić napravi „iskorak“ i svojom mitrom i biskupskim štapom raspara nebo nad Splitom na gay paradi. Vidjet ćemo hoće li mu uspjeti.

Anto Burić, svećenik

 


 

Donji sadržaj preuzet je s www.večernji.hr


 DOPISNIŠTVO KAPTOL


Isus je bio uz ‘pedere’ svog doba

Evanđelje kaže da je Isus bio listom uz ‘pedere’ svoga vremena: carinike, prostitutke, gubavce, nepokretne, sirotinju...

 

Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić nije napravio nikakav “iskorak”, kako se moglo pročitati na nekim portalima, kada je na svom Facebook profilu objavio prije nekoliko dana svoje mišljenje-poruku-apel o Gay Prideu u Splitu, nadahnut dnevnim čitanjem Evanđelja toga dana, koje kršćane uči da nikome “zlo za zlo ne vraćaju...”.

Nije to bio biskupov ni “iskorak” ni “kontra”, već posve evanđeoski stav pastira, svećenika i kršćanina, koji za prosudbu događaja oko sebe (napose onih dvojbenih i iritantnih) kao glavnu mjeru uzima Evanđelje i čvrsto se drži Božje riječi. A ona, kao što se moglo vidjeti i u prošlotjednom nastupu pentekostalca dr. Vedrana Đulabića (inače profesora na zagrebačkom Pravnom fakultetu), uvijek “pali” jer, kako reče dr. Đulabić, sam Krist sve svoje sljedbenike poziva da ne čine ono što ne bi htjeli da se čini njima samima, tj. još dublje i evanđeoskije, ne činite zlo nikome jer ste na taj način izravno u konfliktu sa Stvoriteljem i jao vama na Posljednjem sudu! Dakle, dvojica kršćanskih teologa, jedan katolički biskup i jedan protestantski teolog, daju jasne gabarite rute kojom se kršćani imaju kretati ne samo za splitskoga Gay Pridea nego i svakog drugog.

I to doista ohrabruje, baš kao što žalosti kada se teologijom počnu baviti nadripolitičari tvrdeći kako je Hrvatska “katolička zemlja u kojoj pederima nije mjesto” ili ulica, koja na površinu baca marginalne i radikalne skupine samozvanih bojovnika, koji samo dolijevaju ulje na vatru onima koji su je namjerno potpalili ne kako bi ogrijali svoja i tuđa srca nego užgali golem i razoran požar. A sve, uh, pod izlikom zaštite ljudskih prava. Najveći zaštitnici ljudskih prava upravo su kršćani. I to ne zato što bi se pozivali na manjinu ili većinu, ustavom ili drugim zakonima zajamčene slobode, demokratske stečevine ili neke druge pravne tvorbe, nego zato što je u središtu njihova poslanja upravo zaštita najmanjih, najslabijih i nemoćnih u zajednici, društvu ili državi.

Dakako, ne čini se da je tako kod nas u stvarnosti svaki put jer se Crkva, tj. njezino vodstvo i službenici, često i sami izdižu iznad tog “evanđeoskog minimuma” i postaju kasta povlaštenih, bahatih i nedodirljivih. Kada ih kao takve prepoznaju političari, u njima odmah vide svoje partnere i žele stvoriti zajedničku moć kojom bi istrijebili neistomišljenike u zemlji u kojoj danas nema mjesta za pedere, a sutra za neke druge, jer će oni propisivati kriterije. A kriterije kršćanima propisuje isključivo Evanđelje koje, primjerice, kaže da je Isus bio listom uz “pedere” svoga vremena: carinike, prostitutke, gubavce, nepokretne, sirotinju...Čitavu hordu koja ga je slijedila kako bi mu barem dotaknula halje i na taj način “ozdravila”. I duhom i tijelom. I umom i srcem. Jer je imao snagu da grijeh preobrazi u krepost, vjeru u nevjeru, kurvu u poštena čovjeka.

I u sklopu toga nauka jasno stoji da je homoseksualizam nezdrav i grešan, promašen i pogrešan, što jako dobro baštine sve kršćanske denominacije na svijetu i u ime te ostavštine imaju pravo braniti obitelj i brak, muškarca i ženu, kao jedini modus (su)života. Što im nijedna demokracija ne može uskratiti, ali biskupi i teolozi stalno moraju držati osvijetljenim.