Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  18. listopada 2017.

 

12. nedjelja kroz godinu (B)

21. lipnja 2015.
Probude ga i kažu mu: "Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?"

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U onaj dan, uvečer, reče Isus svojim učenicima: "Prijeđimo prijeko!" Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?" On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?" Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?" (Mk 4,35-41).

__________

 

Uzburkano more, na moru lađica, veslači se trude da bi je spasili, na krmi netko bezbrižno spava, kada ga probude, samo jednom riječju ukroti more, a tada kudi bojažljivost uplašenih i začuđenih mornara. - Prizor vrijedan nadarenog snimatelja.

Nameću nam se pitanja: Zašto je onaj, koji je takvom lakoćam umirio more, spavao za vrijeme oluje? Zar nije volio svoje suputnike? Ako je već imao takvu moć nad prirodam, zašto je dopustio, da se oluja uopće podigla? Ako je znao, što ih čeka na moru, zašto je zahtijevao, da se upravo tada ukrcaju?

Sve je znao, sve je mogao spriječiti ili učiniti drugačije, ali je htio, da se dogdilo upravo to i baš tamo i upravo tada, jer je apostole odgajao i poučavao. Riječima i govorima, ali i djelima i dagađajima.

Htio je da upoznaju podmuklost morskih vjetrova i nepouzdanost morskih valova. Morali su se priviknuti na opasnosti, veslati svim silama, glediti, kako ih zalijeva voda, a ujedno paziti, kako On bezbrižno spava, kao da Mu nije stalo do njihovih tjskoba i da Ga se njihov napor nimalo ne tiče. Morali su se učvrstiti u uvjerenju, da su se po Njegovoj volji našli usred o!ujnog mora, i spoznati, da je unatoč svim njihovim nastojanjima i naprezanjima, On njiihova posljednja i najpouzdanija nada.

Vihori, valovi i druge opasnosti su dio našeg živata. Na najrazličitije načine nas ugrožavaju i iz dana u dan su nam za petama. Jednaka je sudbina naše vjere. Učitelji duhovnog živata ne uspoređuju bez razlaga našu borbu za krepost s čamcem usred podivljalih valova. Već je gotovo dosadno uspoređivanje Kristove Crkve s lađom, koja već stoljećima plovi po razburkanom moru i niikada ne nalazi mirno pristanište.

A Gaspadar na krmi spava. Vjerojatno ne samo zato, jer bi bio pospan.

Što će nama predbaciti, kada se probudi?