Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  29. travnja 2017.

 

Rođenje svetoga Ivana Krstitelja

24. lipnja 2012.
Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija, no mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat će se Ivan!"

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija, no mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat će se Ivan!" Rekoše joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao." Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: "Što li će biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.

Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom (Lk 1,57-66.80).

_________

 

Već je prorok Izaija navijestio Ivana Krstitelja kad je za njega rekao: “Glas viče u pustinji: pripravite put Gospodinu...” Ivan Krstitelj bio je rođen šest mjeseci prije Isusa. Na svijet je dakle došao pola godine prije Isusa. Umro je bio oko 30. godine. Roditelji su mu bili Zaharija i Elizabeta. Bili su već u poodmakloj dobi, a uz to Elizabeta nije nikada ni mogla roditi jer je bila nerotkinja.

Jednoga je dana Zaharija bio u Hramu. Javio mu se anđeo Gabrijel i navijestio mu rođenje sina kojeg mora nazvati Ivan. Zaharija zatraži znak da bi to mogao povjerovati, a anđeo ga zbog nevjere učini nijemim i obeća mu da će s rođenjem djeteta opet zadobiti moć govora.

Elizabeta je rodila, a kada je Zaharija na pločici napisao da se dječak ima zvati Ivan, opet je progovorio. Na to izgovori ove zahvalne i proročke riječi: „Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj!... A ti dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove...“

Ivan je u 30. godini života išao u pustinju, pa u Jeruzalem i na obalu rijeke Jordana gdje je navješćivao dolazak Mesije, Spasitelja, a ljude pozivao da se obraćenjem priprave na obećanog Mesiju. Propovijedao je pun žara, zanosno i odrješito te krstio pokornike. I Isusa je krstio po njegovoj želji.

Sve je više svijeta grnulo da čuje Ivana pa je kralj Herod Antipa u tome vidio opasnost za svoj tron. Kada je kralj otpustio svoju ženu, a uzeo ženu svojega brata, Ivan je to otvoreno osudio. Time je na sebe navukao mržnju osobito te žene - Herodijade. Ona je tražila Ivanovo pogubljenje - ali se Herod bojao to učiniti. Tada se Herodijada posluži lukavošću preko svoje kćeri koja je bila svojom raskalašenošću toliko izbezumila kralja da je on, da njoj ugodi, dao Ivanu odrubiti glavu.

Da bismo mogli ukratko promotriti Ivanov lik, poslušajmo najprije što je o njemu rekao Isus. On je, naime, za Ivana ustvrdio: „Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja.“ Mnoštvu koje je išlo za Ivanom, ovako je govorio: „Što ste izašli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izašli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Ili što ste izašli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.“

„Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova, hranio se skakavcima i divljim medom.» Sveto pismo za njega još kaže: „Ni vina, ni drugoga opojnog pića ne će piti...“ Unatoč takvu Ivanovu pokorničkom životu, Isus je morao ustanoviti: „Doista, dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: Đavla ima. Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: Gle izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grješnika!“ A kakav je Ivan imao odnos prema Isusu? Kad je Isus došao Ivanu da i njega krsti, Ivan mu reče: „Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?“ Farizejima je Ivan govorio: „Među vama stoji koga vi ne poznajete - onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.“ „Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!“ I bio je posvjedočio za Isusa: „On je Sin Božji.“

Ivan nije trpio laži i pretvaranja. Zato “kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: 'Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja...'“ U svojoj posvemašnoj zauzetosti za Božju čast, s jedne strane, a s druge za dobro ljudi preko pravog obraćenja, služio se i drugim oštrim riječima opomene i prijetnje. Zbog toga mu neki zamjeraju i kažu da je bio prema ljudima prestrog. No, nismo li čuli kako je bio i prema sebi strog živeći pokornički? A da nije bio neki agresivac, revolucionar, buntovnik, nego je, naprotiv, bio protiv nasilja i nereda, vidimo kada vojnicima govori: „Nikomu ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.“ Konačno, zar nam nije Isus najtočnije i najbolje rekao što treba misliti o Ivanu?

Ivan je bio čvrst, neslomljiv karakter; iskren, istinit, ponizan; neumoran i dosljedan borac za Božju čast i čovjekovo spasenje. Među rođenima od žene, doista, nije bilo većeg, kako je Isus rekao. Kakav divan uzor i kako jakog zaštitnika imamo na nebu?! – Amen.