Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  18. kolovoza 2017.

 

"Dokle ćete hramljati na obje noge?"

21. srpnja 2012.
Propovijedi vlč. Ante Burića na blagdan Sv. Ilije, 20. srpnja na Garevačkom groblju

Dragi moji Garevljani! Dragi gosti koji ste danas došli da s nama Garevljanima zajedno proslavite sveca kojeg ovo selo na ovom svetom mjestu, na Garevačkom groblju od davnine časte.

 

Ilina2012_3Papa Benedikt XIV 1752. na molbu crkvenih dostojanstvenika ovog područja, Bosni i Hercegovini dodijelio je svetog Iliju kao nebeskog zaštitnika riječima: "Barbara gens, barbarum patronum habet!" „Ratnički narod neka ima sveca zaštitnika - ratnika.“

Selo Garevao je Svetog Iliju odmah uzelo kao svoga zaštitnika i do današnjeg dana ga časte na ovom groblju.

Papa Leon X 1519. godine u pismu banu Petru Berslaviću područja uz rijeku Savu nazvao je „Antemurale Christianitatis“ ("predziđe kršćanstva"), koje je kao bedem branilo kršćansku Europu od Turaka i nove vjere Islama.

Stajao je ovaj narod na prvoj crti bojišnice štiteći Europu i njezino kršćanstvo.

Od kada hrvatski narod na ovim prostorima piše svoju povijest pa i ranije, ostali su nam nam ujedno zabilježeni sukobi i ratovi koji su se ovdje vodili.

Rimljani, Avari, Mongoli, Turci, Austrougarska vojska, Crvena Armija. Svi su oni defilirali ovim prostorima.

Vijorio se na ratnim zastavama na ovim područjima i rimski orao i turski polumjesec i kukasti križ i petokraka i srp i čekić i četnička kokarda i ustaški U. Svi su oni ovdje dolazili, ubijali i odlazili.

Ova zemlja je natopljena krvlju mučenika koji su svoje živote na ovim prostorima davali „za krst časni i slobodu zlatnu“.

Natopljena je ova zemlja suzama naših majki koje su gledale kako im sinove odvode u tursko zarobljeništvo da ih preodgoje, poturče i ponovno vrate kao ljute janjičare da ubijaju i u novo zarobljeništvo odvode svoje rođake.

Svaki centimetar ove zemlje još uvijek miriše na znoj raje kulučara koji su obrađivali ovu prostranu i rodnu posavsku ravnicu i davali danak stranim gospodarim.

Zbog toga je papa Benedikt XIV ovom prostoru kao zaštitnika dao Svetog Iliju, sveca ratnika.

Sveti Ilija iz Svetog pisma Starog zavjeta poznat je kao neustrašivi borac, branitelj prave vjere u Jahvu, Abrahamovog, Izakovog i Jakovljevog Boga. Upravo to je ponukalo Svetog oca da nam dade za zaštitnika Svetog Iliju.

Ilija svome izraelskom narodu u doba kralja Ahaba, Abrahamovog potomka, koji je napustio vjeru u pravoga Boga i prihvatio pogansku vjeru svoje žene, kraljice Izabele, štujući boga Bala, postavlja prevažno pitanje: „Dokle ćete hramljati na obje noge?“

Draga braćo i sestre. To pitanje proroka Ilije Crkva postavlja danas svojim sinovima i kćerima i ono danas odjekuje diljem cijele Europe. Ilija nas danas pita: „Europo, Hrvati, koji ste svoju vjeru vjekovima tako čvrsto branili i kupili skupom cijenom vaših predaka, dokle ćete hramljati na obje noge? Dokle ćete biti i tamo i ovamo ili bolje rečeno ni tamo ni ovamo?

Možda ćete reći: Čemu danas to pitanje? U čemu mi to hramljemo i posrćemo? Tko ima pravo, pa i sam Sveti Ilija tako nešto nas danas pitati?

Ima braćo i sestre, nažalost ima. Prevažno je to pitanje za ovo naše vrijeme i za prostor na kojem živimo.

Pogledajmo oko sebe, pogledajmo same sebe pa ćemo, ako smo dobronamjerni, vidjeti da je ovakvo pitanje itekako na mjestu.

Pogledajmo kratko kamo idemo i gdje smo dospjeli.

Temeljna Božja zapovijed data našim praroditeljima u zemaljskom raju je rađanje potomstva. „Plodite se i množite i napunite zemlju“ rekao je Bog. Rekao i nikada nije porekao. A što se danas događa?

Danas u svijetu i to u onom koje se zove kršćanski svijet, postoje gigant kompanije koje obrću milijarde dolara i zarađuju nevjerojatne sume proizvodeći kontracepcijske pilule, injekcije protiv začeća, flastere, spirale, kondome koji sprečavaju začeće, staju dakle na put Božjoj volji i Božjoj zapovijedi.

Ovim činom čovjek je od Boga oteo i u svoje ruke preuzeo sudbinu budućnosti čovječanstva.

Na svoje uši sam neposredno poslije Domovinskog rata u Velikoj Gorici čuo kako se jednoj mladoj majci Bosanki, koja je izbjegla sa četvero nejake djece rugaju, nazivajući je „prasica“ – krmača, jer danas je sramota roditi toliko djece.

Nisu joj se rugali ni muslimani ni hindusi. Rugale su joj se katolkinje Hrvatice.

S ovim je tijesno povezana praksa prekida trudnoće, pobačaj. Tijekom 2008. godine u Hrvatskoj je bilo registrirano 10.616 prekida trudnoće. Za godinu dana u Hrvatskoj je dakle ubijen cijeli jedan mali grad. Zar to nije strašno?

U kršćanskom svijetu i u Europi sve je više zemalja koje si prisvajaju božansko pravo da odlučuju o ljudskim životima legalizacijom pobačaja.

Ne zaboravimo da među 10 Božjih zapovijedi spada i ona: „Ne ubij!“ Bog tu zapovijed nije nikada povukao. Ona vrijedi i danas. I vrijedit će sve dotle dok sam Bog koji ju je dao ne proglasi drugačije.

Uz pošast pobačaja mi Hrvati iz godine u godinu stalno bilježimo veći broj umrlih nego rođenih. To znači da smo sami sebe osudili na nestanak, da smo već iskopali raku u kojoj ćemo kao narod u skoro budućnosti biti pokopani i idemo krupnim koracima k njoj.

Sve više slušamo i na televiziji gledamo vijesti o eutanaziji, takozvanom ubojstvu iz samilosti onih bolesnika koji boluju od neizlječivih bolesti i trpe strašne bolove.

Rodbina, koja kaže da ih voli pa da im se smiluje, ubija ih.

Dalje: donedavna je brak bio svetinja. Rastavljeni supružnici su bili bijele vrane u sredini u kojoj žive. A danas? U Hrvatskoj svaki četvrti brak se raspada. Iz takvih brakova uz živog oca djeca rastu bez oca. Uz živu majku djeca rastu bez majčine ljubavi.

Idemo se sjetiti još samo jednog događaja.

Svjedoci smo kako su nedavno, ovog ljeta, hrvatskom metropolom, Zagrebom i glavnim gradom Dalmacije, Splitom defilirale povorke homoseksualaca – pedera i lezbijki čiji je glavni zahtjev ozakonjenje istospolnih bračnih zajednica, dakle brak dvojice muškaraca ili dviju žena.

Dok su paradirali središtima ovih dvaju gradova štitili su ih kordoni policajaca i zaštitara, a gotovo cijela hrvatska vlada ih je podržala. Neki su i sami sudjelovali u ovim povorkama.

Jedan hrvatski dnevni list proglasio je gospodina Keruma, gradonačelnika Splita, homofobom – mrziteljem ljudi, jer nije odobravao gay paradu u svome gradu.

A u Europi su te povorke redovita pojava.

U Sarajevu su sudionici gay parade dobili batina i više ne organiziraju povorke. Islam dakle štiti obitelj, a kršćanska Europa ruši i uništava najstariju i najsvetiju ljudsku zajednicu, obitelj, koju je sam Stvoritelj utemeljio?

Kršćanska Europa, kolijevka kršćanstva, koja je kroz svoju povijest iznjedrila milijune mučenika i herojskih svjedoka vjere, koja je osmislila i svijetu darovala na desetke redovničkih družbi i redova, danas umire. Posebno što treba istaknuti je da u Europi umire dva milenija stara kršćanska vjera.

Prema statistikama, europska žena danas rađa u prosjeku 1,5 djece.

Da bi se održao isti broj jednog naroda trebala bi svaka žena roditi minimum 2,1 dijete.

Prema današnjim podacima do kraja ovog stoljeća Europa će se smanjiti na 30% današnjih stanovnika Europljana.

Vi bolje znadete nego ja jer tamo živite, da su po Europi bogoslovije, sjemeništa, samostani i crkve sve prazniji i čak se nude na prodaju jer im više ne trebaju i jer ih zajednica vjernika nije u stanju uzdržavati. Iz gore rečenog: Europa je postala Sodoma i Gomora dvadesetprvog stojeća.

Nažalost ni mi Hrvati nismo ostali imuni prema ovim zlima koje sam nabrojao. Evanđelisti sveti Matej i Marko opisuju događaj kada Isus šalje svoje apostole da propovijedaju Evanđelje. Kaže im: „...Gdje vas prime ostanite ondje dok ne odete. Gdje vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, iziđite iz kuće ili grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu.“ Očito je da je Isus počeo otresati svoje sandale u Europi napušta je.

 Težinu ovog problema shvatio je i prvi o njemu javno progovorio blaženi papa Ivan Pavao II koji je prvi upotrijebio riječi NOVA EVANGELIZACIJA na Haitiju 9. ožujka 1983. godine u govoru tamošnjoj Biskupskoj konferenciji prigodom priprave obilježavanja pet stoljeća od evangelizacije Latinske Amerike.

Tom prigodom Papa je rekao kako je „neophodan napor nova evangelizacija“ precizirajući: ''nova evangelizacija“ znači prije svega ojačati jedinstvo s Kristom, prvim evangelizatorom i obnoviti novi čin vjernosti Njemu kroz dosljednost života po načelima kršćanske vjere.

Draga braćo i sestre.

Sveti Ilija, borac za vjeru u Izraelskom narodu traži i poziva nove borce za vjeru u Europi i među nama Hrvatima.

Ne poziva nas da pašemo mačeve. Ne poziva nas da prtimo puške. Ne poziva nas da ubijamo.

 

Prije devetnaest stoljeća kada se kršćanstvo širilo i bujalo sveti Pavao svojim vjernicima u Efezu piše:

„Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju.“

Draga braćo i sestre, ove Pavlove riječi upućene su i nama i kao vapaj odzvanjaju snažnije danas nego prije tisuću i devetsto godina.

Htjeli mi to priznati ili ne, sviđalo nam se ili ne, činjenice govore svoje.

U Bavarskoj je 2010. godine oko 80.000 osoba iz dvije velike kršćanske zajednice: iz katoličke i evangeličke crkve istupilo i napustilo svoju vjeru.

Neće Europa ostati pusta. Prelijepa je i prebogata da bi ostala pusta. Naselit će je drugi narodi. Doći će ovdje Afrika i Azija sa svojim običajima i svojom vjerom.

Koncem 11. stoljeća kršćanska Europa pokreće poznate križarske ratove čiji je jedini cilj bio osloboditi Jeruzalem koji je pao pod vlast Turaka da bi kršćani mogli slobodno posjećivati sveta mjesta iz Isusova života.

U toj, tada stopostotnoj kršćanskoj Europi, danas živi i vjeru Islama ispovijeda oko 55 milijuna osoba i oko 5 milijuna Hindusa i Budista. U srcu i središtu kršćanstva, u Rimu, sagrađena je najveća džamija na području Zapadne Europe.

Da je netko u doba križarskih ratova, kada je Europa bila 100% kršćanska, nekome od papa tog doba, koji su podržavali ideju oslobođenja svetih mjesta, rekao da će u XXI stoljeću u Europi živjeti 55 milijuna onih koji ispovijedaju Islam i oko 5 milijuna Hindusa i Budista i da će u Rimu biti izgrađena najveća džamija u zapadnoj Europi, sigurno bi završio na lomači kao bogohulnik. A evo to se ostvarilo.

Da me ne bi netko krivo shvatio i tumačio, nije ovo haranga i huškanje protiv Islama i muslimana. Ne! Sveti Ilija i sveti Pavao nas ne pozivaju da ubijamo pripadnike drugih vjera. Ovim podacima želio sam samo potvrditi onu tezu da kršćanska Europa umire a s njom i kršćanstvo. Želio sam reći da je Isus počeo otresati svoje prašnjave sandale i napuštati Europu, jer ga današnja Europa ne želi.

Dragi moji Garevljani! Ilina je bila u prošlosti DAN NAŠIH ZAVJETA. Ovo sveto mjesto gdje počivaju naši dragi pokojnici je uvijek bilo MJESTO NAŠIH ZAVJETA. Neka to bude i danas. Pođimo s ovog mjesta, s grobova naših pokojnika sa zavjetom koji je u doba krize vjere u izraelskom narodu izrekao prorok Jošua. On svojim sunarodnjacima, koji su se odmetnuli od Jahve dovikuje: „Ja i moj dom služit ćemo pravom Bogu.“ Neka to bude danas i naš zavjet: „Ja i moj dom služit ćemo pravom Bogu, a ne bogovima modernog doba.“ Zamolimo Isusa koji napušta Europu nek se vrati. Nek se vrati u naše obitelji, u naše srce u naš život. On će to sigurno učiniti. Obećao je: „Neću vas ostaviti siročad!“  - Amen.