Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  18. listopada 2017.

 

17. nedjelja kroz godinu (B)

26. srpnja 2015.
Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!" Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?" To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije." Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra:"Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?" Reče Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!" Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!" Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam (Iv 6,1-15).

______

 

Zašto je mnoštvo, koje opisuje današnje Evanđelje, postalo gladno? Zato, jer je išlo za Isusom. Da su ti ljudi ostali u svojim domovima, mogli bi si lako priuštiti redovni obrok večere. Snaga Isusovih riječi i izvanrednost Njegovih djela digla ih je na noge i spremila na put. Išli su za Njim na goru da Ga slušaju i — ogladnjeli su.

Krenuti dan-danas za Isusom znači za mnoge nešto slično. Možda neće baš biti gladan, ali možda će još morati slušati, da je nazadan, zaostao, da još nije progledao, i slično. Pravo mu bilo, zašto ide za Isusom!

Neka ne bude zabrinut! Isus misli na njega. Istina, neće ga posjesti za bogato prostrt stol, obložen narescima, šunkama i sitnim dobrima. Zapovijedit će ti da sjedneš na travu, a poslužit će ti ječmeni kruh i suhe ribe. Ali obojeg će biti na pretek, da će još ostati. Isus ne mazi naše želuce. Odmjeri im, koliko im je potrebno. Ali zato to više brine za duhovnu hranu. Dobit će onaj, tko se bude trudio za nju. Sposoban mora biti otrgnuti se od kuće, od bogate smočnice i punog stola. Spreman mora biti uspeti se s Isusom na goru, napeti uho i otvoriti srce, a brigu za večeru prepustiti Njemu.

Isus je mogao nahraniti mnoštvo sam, bez pomoći i sudjelovanja bilo koga. Radije je posegnuo u košaricu nepoznatog dječaka. Njezin sadržaj je blagoslovio i iz nje dijelio apostolima. Apostoli su zatim dijelili dalje.

Isus bi sebi i danas mogao u svemu pomoći. Radije poseže u naše skromne košarice. Ako su male, neugledne i grubo pletene, ništa zato. Isto, ako je u njima samo ječmeni kruh, samo da nisu prazne.