Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  16. prosinca 2017.

 

19. nedjelja kroz godinu (B)

9. kolovoza 2015.
"Ja sam kruh života. OČevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe.Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umire."

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: "Ja sam kruh koji je sišao s neba." Govorahu: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: 'Sišao sam s neba?'" Isus im odvrati: "Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta." (Iv 6,41-51).

 __________


Isus je u znamenitom govoru u Kafarnaumu polako otkrivao sebe kao kruh s neba za život svijeta.

Time, što je na gori umnožio kruh i ribu, dokazao je svoju čudesnu moć. Kada su Ga htjeli postaviti kraljem, upozorio je mnoštvo, neka ne misli samo na zemaljski kruh, koji prolazi, nego na nebeski kruh koji vodi u život vječni.

Nastavljajući je rekao, da je On sam taj kruh i da dolazi s neba. Zato taj kruh one, koji se njime hrane, vodi u nebo. Tko jede od toga kruha, neće umrijeti, nego će živjeti u vijeke vjekova.

U zadnjoj rečenici današnjeg evanđeoskog odlomka iznenađuje nas s iznenađujućom tvrdnjom: Kruh, koji ću ja dati, moje je tijelo za život svijeta.

A Židovi su, veli Sv. Ivan, negodovali nad tim izjavama. Razlog je tog negodovanja bio: Mi ipak znamo, tko je taj Isus. Poznajemo Njegove roditelje, kako, dakle, tvrdi, da je došao s neba? Kako može obećavati, što je nebesko?

Tu je jezgra svih Isusovih prepirki sa Židovima i svih kritika, upućenih kršćanstvu od prvih početaka do današnjih dana.

Bitno je pitanje naime: da li je Isus samo čovjek, običan čovjek iz Nazareta, sin samo ljudskih roditelja, rođen samo od muža i žene, kao što smo svi ostali ljudi — ili je u Njemu nešto više, nešto drugo, nešto Božje, što Mu ljudski roditelji nisu mogli dati, nešto, što je na poseban način primio s neba, od Boga, od Apsolutnoga, Vječnoga, Beskonačnog, Svetoga.

Isus tvrdi o sebi to posljednje. Kršćanstvo već dva tisućljeća ustrajava u toj tvrdnji. Nebrojeni su za tu tvrdnju dali živote. Milijuni tom istinom svakodnevno hrane svoj duh i vjeruju, da ih vodi u vječni život.

Poštujemo sve, koji misle drugačije. A za sebe tvrdo ustrajmo u uvjerenju, da je Isus iz Nazareta zaista ono, što tvrdi za sebe: Kruh, koji je s neba sišao.