Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  14. prosinca 2017.

 

20. nedjelja kroz godinu (B)

16. kolovoza 2015.
"Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke."

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta." Židovi se nato među sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?" Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke" (Iv 6,51-58).

________

 

Isusov nagovještaj, da će dati svoje tijelo za hranu i svoju krv za piće, unio je među slušaoce ozbiljnu pometnju. Tvrdnja je bila suviše neobična, a da bi je mogli mirno prihvatiti.

Također mišljenje nekih današnjih Isusovih slušalaca je, da u kršćanskom Bogoslužju nije prisutno Isusovo tijelo i Njegova krv. Kruh i vino, koje donosimo na oltar, ostaje kruh i vino, te su samo sjećanje na Zadnju večeru i ništa više. Isus je, istina, izrekao nad njima riječi: To je moje tijelo, to je moja krv, ali izrazio se na slikovit način simbolično, slično kao onda, kada je rekao: Ja sam trs, vi loze. Svatko zna, da Isus nije trs, ni mi loze. Slično bi trebalo vrijediti i za Isusovu izjavu o tijelu i krvi. Moramo je razumjeti u prenesenom smislu.

Ali ako događaj današnjeg Evanđelja pobliže pogledamo, ustanovit ćemo da nije tako. Zašto se među slušaocima pronijelo negodovanje? Zato, jer su Isusovu tvrdnju doslovno razumjeli. Pitali su se: Kako nam može taj dati svoje tijelo da jedemo? Isus ih nije ispravljao, niste me pravo razumjeli, govorio sam samo simbolično, ali nećete morati jesti moje tijelo. Naprotiv, potvrdio je, da su Ga ispravno shvatili, jer su Njegovu izjavu prihvatili doslovno. Ponovio je svoju raniju tvrdnju s još snažnijim izrazom. Moje tijelo je zaista hrana i moja krv je zaista piće. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni i ja ću ga uskrsiti u posljednji dan. Ako ne budete jeli tijelo Sina čovječjega i ne budete pili Njegove krvi, nećete imati  života u sebi.

Tada im je bilo svega dosta. Tako tvrde riječi njihove uši još nisu podnijele. Počeli su Ga hrpimice napuštati. Isus ih nije pozvao natrag, nije povukao svoje tvrdnje, nije ih ublažio nekim prenesenim tumačenjem. Okrenuo se k apostolima i dao im mogućnost, neka odu još i oni, ako ne vjeruju Njegovim riječima o tijelu i krvi.

Nisu otišli. Ostali su uz Njega. Na Posljednjoj večeri doživjeli su ostvarenje Njegova obećanja. Predali su ga dalje i danas smo i mi dionici tog obećanja. Svatko neka preda se postavi vlastitu odluku: ostati ili otići.