GAREVAČKI SVEĆENICI

2484

FILIP MAŠIĆ (1894.-1978.)

Rodio se 15. rujna 1894. u Garevcu, zaseoku Baje od oca Mate, i majke Anđe rođene Curić, a krstio ga je 16. rujna u Modriči župnik o. Grgo Došen.

Osnovnu školu j polazio u Garevcu, a 1908. odlazi u Nadbiskupsku visoku gimnaziju u Travnku. God. 1912. ulazi u novicijat Družbe Isusove u Zagrebu Ispit zrelosti položio je Travnku u lipnju 1917. god. Tri godine filozofije studirao je u Innsbrucku u Austriji i Sarajevu, magisterij je obavio u Travniku, a teološke nauke je učio u Enghienu u Beligiji gdje ga je biskup Vedastus Robichez 27. kolovoza 1927. zaredio za svećenika. Postigavši doktorat iz filozofije i bogoslovlja god. 1928., vraća se iduće godine u Zagreb.

Mašić je kao redovnik i svećenik bio pastoralni djelatnik, profesor i duhovni pisac. Pastoralno je djelovao u Beogradu; kraće vrijeme je bio župnik u Gračanici kod Bugojna, radio je u Splitu, Osijeku, Sarajevu i Zagrebu. U Osijeku je 30.06.1950. osuđen na šest mjeseci zatvora «radi uvrede i klevete narodne vlasti».

Mašić je prije svega bio profesor. Još kao magister u Travniku predavao je u Nadbiskupskoj gimnaziji vjeronauk, hrvatski, latinski i matematiku.

Na Vrhbosanskoj bogosloviji u Sarajevu bio je profesor filozofije od 1940. do 1944. Predavao je: Uvod u filozofiju, logiku, kritiku, ontologiju, pedagogiju, katehetiku, kozmologiju, psihologiju, povijest filozofije i sociologiju.

Na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu predavao je razne predmete, većinom su to bili filozofski traktati.

Mašić je poznat kao duhovni pisac i prevoditelj. Uređivao je Glasnik Srca Isusova od veljače 1930. do rujna 1933., te od listopada 1938. do prosinca 1940. Časopis je pokrenuo nadbiskup Stadler u Sarajevu god. 1891. Jedno je vrijeme bio urednik Našeg svetišta – glasnika za gradnju crkve Srca Isusova u Osijeku. Napisao je i preveo sa njemačkog, francuskog i talijanskog oko stotinjak različitih knjiga duhovnog sadržaja. Jedan njegov subrat je rekao da je o. Mašić «toliko toga preveo, da nismo u mogućnosti sve tiskati, iako je mnogo toga tiskano. O. Filip je toliko toga preveo, da bi se cijeli jedan ormar mogao napuniti njegovim prijevodima. Čovjek se s pravom pita: kad je stigao toliko toga natipkati. Ali tko je bio s njime u zajednici, ne čudi se tome. Jer već od rana jutra pa popodne, do pred večer, čulo se iz sobe oca Filipa tipkanje pisaćeg stroja. Sve slobodno vrijeme upotrebljava za prevođenje knjiga.» Prijevode o. Mašića je cijenio njegov redovnički subrat, o. Milan Pavelić, pjesnik i dobar poznavalac hrvatskog jezika.

Filip je svuda, gdje je djelovao, unosio vedrinu i raspoloženje, bio je spreman na šalu i razonodu, uz to uvijek principijelan, odlučan i odrješit. Svatko mu je mogao prigovoriti i iznijeti protivno mišljenje, a da se nije morao pribojavati da bi ga to moglo uvrijediti.

Mašić blago je preminuo u Gospodinu u srijedu 1. ožujka 1978., u 84. godini života, 66. redovništva i 51. svećeništva. Pokopan je u 3. ožujka 1978. na Mirogoju u Zagrebu, a na sprovodu je bio garevački župnik Mijo Thon s nekoliko Garevljana.

Tiskana djela koja je o. Mašić preveo ili priredio:

Mercedarijeva osveta (1929.), Kraljičin bratić (1939.), Vjerni sin Sidija (1930), Bl. Klaudija Colombiere (1934.), Iz londonskih tamnica (1938.), Blago milosrdnima (1939.), Mjesec Srca Isusova (1939.), Pod Madijevim šatorom (1940), Anđeo roblja (1941.), Sultanovo roblje (1941.), Amurumugam – indijski knez (1942.), Dobri Spasitelj (1942.), Među Chiquitima (1942.), Moja svagdanja molitva (1942.), Sv. Ivan Ogilvije D. I. (1955.), Kao Isus (1960.), Povijest Kristova Kraljevstva I., (1963., Hünnermann), Povijest Kristova Kraljevstva II., (1964., Hünnermann), Prvi mučenik crvenog otoka (1966., Sartre), Princ Gonzaga (1967., Hünnermann), Povijest Kristova Kraljevstva III. (1967., Hünnermann), Kardinal Augustin Bea (1974., A. Schmidt), Srce Isusovo u suvremenom svijetu (1975.), Srce Isusovo i suvremeni apostolat (1976.), Isus (1977.), Taj nevjerojatni Japan (1978., P. Aruppe), Prvi Isusovci (1979., Brodrick).


NIKOLA BURIĆ (1925.-1993.)

Rođen je 16. svibnja 1925. u Garevcu. Bogosloviju je završio 1955. u Zagrebu gdje je 29. lipnja 1955. god. zaređen za svećenika. Dana 14. kolovoza 1955. imenovan je kapelanom u Bežlji, a 22. rujna 1955. upraviteljem župe Lukavac. 18.2.1956. postaje kapelanom u Derventi, da bi iduće godine 25.2.1957. bio imenovan upraviteljem župe Žabljak. 19.11.1973. imenovan je upraviteljem župe Poljaci. 15.9.1983. vlč. Nikola Burić je umirovljen. Umro je 21. lipnja 1993. a sahranjen je na dubrovačkom groblju Boninovo.

God 2005. prenesen je u svećeničku grobnicu u Sarajevo.


 

MIJO PERIĆ (1934.-2014.)

Mons MIJO PERIĆ ugledao je svjetlo dana u Garevcu, 5. kolovoza 1934. god. Osnovnu školu je polazio u Garevcu i to dva razreda prije rata a dva poslije rata. Poslije toga odlazi u sjemenište na Šalatu u Zagreb. Nakon odsluženja vojnog roka završio je još dva razreda gimnazije u Đakovu gdje je nastavio studij bogoslovnih nauka. Đakovački biskup Anton Bäuerlein zaredio ga je na Petrovo 1962. za svećenika. Mladu misu je slavio u Garevcu na Snježnu Gospu, 5.8.1962. Propovijedao je pater Josip Antolović DI, a crkveni kum mu je bio nekadašnji modrički i garevački župnik Milidigrag Bujas. Po svršetku bogoslovije odlazi prvo u Derventu na dva mjeseca, a zatim u Vukanoviće kod Kaknja. U Vukanovićima je pripremio projekt i građevinski materijal za novu župnu kuću. Tu je 1.8.1966. slomio nogu pa je cijelu godinu bio na liječenju. God. 1967. preuzeo je službu prefekta u dječačkom sjemeništu u Subotici i tu ostao dvije godine, da bi po povratku u nadbiskupiju 1969. preuzeo župu Živinice. Njegovi ga poglavari potom poslaše 19.10.1982. u Gorice za župnika. Tu je obnovio crkvu, pokrio je bakrenim limom i udario fasadu. Za vrijeme ratnih strahota morao je i on kao i njegovi župljani potražiti sklonište izvan Gorice. Pet i pol mjeseci je boravio u Poljacima, potom se nastanio u Bijeloj, a poslije prelazi u Poljake.  Za vrijeme rata se cijelo vrijeme brinuo za raspršene katolike od Brčkog do Gradačca i Bijeljine. 28.10.2001. preuzeo je župu Bijeljina gdje je djelovao do svoga umirovljenja. Zadnje godine svoga života proveo je u domu sestara Maloga Isusa u Vitezu.

U nedjelju, 19. listopada 2014. godine preminuo je u domu sestara Služavki Maloga Isusa u Vitezu, a sahranjen je na Garevačkom groblju u utorak, 21. listopada 2014. godine.


ANTO BURIĆ (1938.-2022.)

Rođen je 23. studenog 1938. od roditelja Petra i Ane rođ. Gagulić. Osnovnu školu pohađao je u Garevcu i Modriči, a gimnaziju u Zagreb. Nakon mature odlazi u Đakovo na studij teologije gdje je na svetkovinu sv. Petra i Pavla 1965. zaređen za svećenika.  Po svršetku bogoslovnih nauka god. 1966. odlazi na Marijin Dvor (Sarajevo) za kapelana, a 1968. prelazi u Derventu. God. 1971. imenovan je župnikom u Gradačcu, a od 1977.-1982. djeluje među Hrvatima – katolicima u Australiji. Po povratku iz Australije bio je neko vrijeme kancelar u Nadbiskupskom ordinarijatu u Sarajevu. God. 1984. preuzima župu Čajdraš kod Zenice, a 1987. imenovan je župnikom u Ularicama kod Doboja. Od 1995.-2000. voditelj je Misijske centrale u Zagrebu i glavni urednik misijskog časopisa “Radosna vijest”. Kroz cijelo vrijeme svoga uredničkog djelovanja objavljivao je na stranicama misijskog časopisa kraće osvrte na razna događanja i tokove u Crkvi i društvu. Do kraja travnja 2004. bio je duhovni pomoćnik u velikogoričkoj župi bl. Alojzija Stepinca, potom duhovni pomoćnik u župi Živinice. U ljeto 2014. godine odlazi u zasluženu mirovinu. Zadnje godine svoga ovozemaljskog života proveo je u svećeničkom domu u Sarajevu. Preminuo je u četvrtak, 1. prosinca 2022. god. u 85. godini života i 58. godini svećeništva. Sahranjen je u subotu 3.12.2022. na gradskom groblju Bare.

Svećenik Anto je bio marljivi suradnik naše web-stranice, pisao je o zgodama i nezgodama svakodnevnog života svih onih koji su hodili i još hode ovozemaljskom grudom.


MARKO PERIĆ

Rođen je u Garevcu 20. srpnja 1940. od roditelja Marka i Mare rođ. Ravnjak. Osnovnu školu završio je u Garevcu, a nižu realnu gimnaziju u Modriči. Po završetku sjemenišne gimnazije na Šalati u Zagrebu   studira teološke znanosti u Đakovu gdje je na Petrovo 1965. zaređen za svećenika. Umirovljen je i sada živi u Svećeničkom domu u Sarajevu.


MARKO CVITKUŠIĆ

Rođen je 6. srpnja 1951. od roditelja Mate i Ane rođ. Kovač. Osnovnu školu je polazio u Garevcu i Modriči, a sjemenišnu gimnaziju u Subotici. Teologiju je studirao u Sarajevu gdje je 29. lipnja 1976. zaređen za svećenika. Danas je Biskupski vikar za kler i ravnatelj Svećeničkog doma u Sisačkoj biskupiji (Hrvatska).


PERO PERIĆ

Rođen je 13. prosinca 1952. od roditelja Ive i Kate rođ. Majstorović. Školovao se u Modriči i Zadru, a bogoslovne nauke je studirao u Sarajevu, gdje je 29. lipnja 1980. zaređen za svećenika. Poslije dugogodišnjeg djelovanja u münchenskoj nadbiskupiji, umirovljenje i danas živi u Viru (Zadarska nadbiskupija).


ANTO PERIĆ

Rođen je 24. svibnja 1954. od roditelja Marka i Mare rođ. Lozić. Osnovnu školu je pohađao u Modriči, sjemenišnu gimnaziju u Dubrovniku, a teologiju u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1981. u Sarajevu. Sada je župnik u župi Rođenja BDM u Modriči.


 

VLADO JAGUSTIN (1957.-2023.)

Rođen je 16. kolovoza 1957. od roditelja Ivice i Janje rođ. Burić. Osnovnu školu je polazio u Donjim Kladarima, srednju u Zadru. Teologiju je studirao u Sarajevu gdje je 29. lipnja 1985. zaređen za svećenika. Mladu Misu slavio je u Garevcu 4.8.1985. Poslije Mlade Mise imenovan je kapelanom u Derventi gdje ostaje do 1.9.1990. Potom je župnik u Rastičevu do kolovoza 2002. kada je imenovan župnikom u Živinicama gdje ostaje devet godina. Potom je župnik u Globaricama do ljeta 2022. kada preuzima župničku službu u Kopanicama (kod Orašja).

Dugotrajnim istraživanjem napisao je knjigu “Burića štala” koja je ugledala svjetlo dana u svibnju 2008. (II. izdanje 2018.) Iste godine pronalazi u maticama župe Bijela prvi pisani spomen Garevca 18. siječnja 1762., a iz četiri matice župe Bijela objavio je na portalu garevac.net krštenja, vjenčanja i umrle iz Gareva od 1762. do 1781. godine. God. 1997. izdao je brošuru o životu glagoljaša Jakova Čote, a god. 2014. djelo “Duhovna zvanja našeg podnevlja od pamtivijeka do danas”.

Nakon kraće bolesti blago je preminuo u Gospodinu u četvrtak, 4.5.2023. u 66. godinu života i 38. godini svećeništva. Sahranjen je u subotu, 6.5.2023. na mjesnom groblju u Garevcu.

 

 

MARKO STANUŠIĆ

Rođen je 21. studenog 1961. od roditelja Pere i Ane rođ. Švabić. Školovao se u Garevcu i Zadru. Nakon teološkog studija u Sarajevu zaređen je za svećenika 29. lipnja 1987. Sada je REGENS CHORI sarajevske katedrale i profesor crkvenog pjevanja na Vrhbosanskoj bogosloviji u Sarajevu.


MATO KRIŽIĆ

Rođen je 22. veljače 1962. od roditelja Domina i Kaje rođ. Matić. Osnovnu školu je pohađao u Garevcu, gimnaziju u Rijeci, a studij teologije u Zagrebu. Svećeničko ređenje primio je u Zagrebu 24. lipnja 1990. Danas vodi hrvatsku katoličku misiju u Ingolstadtu (Njemačka).


PERO STANUŠIĆ

Rođen je 27. kolovoza 1962. od roditelja Jerka i Ruže rođ. Marić. Poslije osmogodišnjeg školovanja u Garevcu i Donjim Kladarima odlazi u zadarsko sjemenište. U Sarajevu studira teologiju gdje je 29. lipnja 1988. zaređen za svećenika. Danas djeluje na njemačkoj župi Sv. Huberta u Kempenu, u biskupiji Aachen.


 

Dr. ZDENKO SPAJIĆ

Rođen je 11. srpnja 1968. od roditelja Pere i Marice rođ. Rokić. Osnovnu školu je završio u Donjim Kladarima, a srednju u Zadru. Teologiju je studirao u Sarajevu i Innsbrucku (Austrija). Za svećenika je zaređen u Sarajevu 29.lipnja 1994. Magistrirao je  2000. godine teologiju u Washingtonu. Doktorirao je moralnu teologiju 1. travnja 2004. na teološkom fakultetu Katoličkog sveučilišta Amerike u Washingtonu.  Profesor je na Teološkom fakultetu u Sarajevu.


FABIJAN STANUŠIĆ

Rođen je 16. siječnja 1973. od roditelja Mihovila i Ane rođ. Mamuzić. Osnovnu je školu pohađao u Donjim Kladarima, srednju u Pazinu a teologiju u Sarajevu. U sarajevskoj prvostolnici je zaređen za svećenika 29. lipnja 1998. Voditelj je Svećeničkog doma i “Međupomoći” u Sarajevu.