Pučka škola u Garevcu

2138

Za vrijeme turske strahovlade je u Bosni javno podučavanje u čitanju i pisanju preko 400 godina bilo najstrože zabranjeno. Bosanski katolik koji je želio naučiti čitati i pisati mogao je to postići samo u samostanu. (J. Jelenić, Kultura i bosanski franjevci II.). Prvu pučku školu u bosanskoj Posavini otvorio je fra Ilija Starčević god. 1823. u Tolisi.

Provincijal fra Andrija Kujundžić u svome izvještaju, sastavljenom u Kreševu u siječnju 1853., pod točkom „Mjesta gdje bi se škole imale podignuti“ spominje i mjesto Garevo. Ipak se do ostvarenja te zamisli moralo čekati skoro 30 godina.

U pismu od 24. srpnja 1882., koga su Garevljani Šimun Marić, Anto Anđelić, Ilija Jurošević i Marko Martinović, uputili nadbiskupu Stadleru, stoji: „Mi smo se kao slijepi i nerazumni potrudili da sagradimo učionu da bar naši mlađi ne budu onakvi kao mi slipi…“

U svome pismu od 26. svibnja 1884., adresiranom na Vrhbosanski ordinarijat, garevački župnik fra Mato Baotić piše da je školska zgrada u Garevu dovršena 14. svibnja 1882. godine. On je želio da se škola sagradi u blizini crkve (kod Perića-kuća) kako bi mladež mogla svako jutro dolaziti na svetu misu. Ali, „surovi i nemarni žitelji“, tako piše župnik Baotić „privoliše školsku zgradu nasred sela podići što je udaljena od župskog stana jedan sat hoda.“ Nakon što je školska zgrada bila dovršena, garevački žitelji su se pogodili sa učiteljem Martinom Gregorovićem da im podučava djecu. A kako Garevljani nisu na vrijeme podmirivali svoje dugovanje seoskom učitelju, morala je intervenirati kotorska vlada.

Zgradu garevačke pučke škole teško su devastirali srpski ekstremisti za vrijeme rata god. 1992. HKD Napredak je god. 2007. uz financijsku pomoć njemačke zaklade Renovabis zgradu garevačke pučke školu temeljito obnovilo.