Prema izvješću biskupa fra Augustina Miletića iz god. 1813. selo Čardak je pripadalo kapelaniji Garevo. Čardak i Kornica su brojili 89 obiteljskih kuća gdje je živjelo 576 duša.
God. 1868. Gradačac je postao samostalna kapelanija a njoj će pripasti i selo Čardak.
Nadbiskup Stadler kupio je god. 1900. u Čardaku „Polje sv. Filomene“ za 72 tisuće forinti, a u jesen, 23. rujna 1901. došle su iz Sarajeva 24 sestre na taj posjed Vrhbosanske nadbiskupije. Sestre su puno radile i podnosile su veliku neimaštinu. Životni su uvjeti bili tako teški da je za prvih osam godina umrlo deset mladih sestara. God. 1908. nadbiskup Stadler je kupio i drugo imanje „Dolorozu“. Sestre su se god. 1911. preselile s nadbiskupskog imanja „sv. Filomene“ u trošnu kućicu na „Dolorozi“.
Čeitiri godine kasnije (1915.), po nacrtu arhitekta Holza, udareni su temelji crkve Žalosne Gospe, samostanske zgrade i Osnovne škole za djecu iz pet okolnih sela. Iste godine su se sestre mogle useliti u djelomično dovršen samostan, a godinu dana kasnije preč. Igrc, upravitelj sestara, svečano je otvorio Osnovnu školu. Poslije Drugog svjetskog rata komunistički vlastodržci su odlukom od 27. travnja 1946. „samostanu „Doloroza“ oduzeli 1400 dunuma zemljišta, školsku zgradu, desno krilo samostana, sve gospodarske zgrade, sve poljoprivredne strojeve i sav zemljoradnički inventar.“ Prema ovoj odluci sestrama je ostao takozvani „maksimum“ tj. 100 dunuma zemlje i sestarska kuća. Ipak se novonastali režim nije zadovoljio tom odluku pa su donijeli i drugu odluku god. 1948. kojom su sestrama oteli sve što su imale u Čaradaku. Opljačkane i ponižene, sestre su morale 3. srpnja 1949. napustit dragu „Dolorozu“, a u njihove samostanske prostorije su se tokom vremena naseljavala i iseljavala različita poduzeća i društvene ustanove.
Dekretom nadbiskupa Alaupovića od 7. lipnja 1963. god. utemeljena je župa Čardak, odavajanjem naselja Čardak i Kornica od župe Gradačac te naselja Donji Kladari i Živkovo Polje od župe Modriča.
Župsku kuću kupio je vlč. Josip Konopka a iste godine za župnika imenovan je Jozo Perić. Župnik Perić pozvao je u župu Služavke Maloga Isusa, koje su se već 20. kolovoza 1963. nastanile u župskoj kući. Župljani su povratak sestara nakon 14 godina progona pozdravile s neopisivom radošću.
Župnik Perić je s puno napora obnovio spor o povratku imenovine časnih sestara koji se vodio od 1949. god. I konačno su sestre u prvoj polovici 1971. dobile nazad svoj samostan Dolorozu u ruševnom stanju. Nakon temeljite obnove časne sestre su se u samostan uselile na sv. Anu 26. srpnja 1972. god.
U ratu (1992.-1995.) župu Čardak je okupirala srpska vojska 25. lipnja 1992. god. Srpski ekstremisti su do temelja srušili samostan i župnu crkvu, samostan i starački dom. Župsku kuću su teško oštetili a župsku dokumentaciju zajedno s matičnim knjigama su zapalili.