ŽUPA GORNJA DUBICA

3379

Dubica (Gornja i Donja) se nalazi u ravničarskom području Bosanske Posavine, izme~u rijeka Bosne i Save pod planinom Vučijak. U stara vremena to područje nazivalo se Podvučijak. Dubica je udaljena od Odžaka oko 10 km zračnom crtom u smjeru sjeveroistoka.

Neki povjesničari tvrde da su se na području današnje župe Gornja Dubica nalazili dijelovi starih župa Podvučijak, Radunjevac i Vasiljevo Polje. U izvješću provincijala fra Marijana Pavlovića, tj. bosanskih franjevaca fra Jure iz Neretve i fra Pavla Papića iz 1623. godine, navodi se da župa Radunjevac pripada samostanu Kraljeva Sutjesha (Curia Bani).”

Fra Tomo Ivković, skradinski biskup i administrator Bosne, izvješćuje o krizmanim osobama i vizitiranim mjestima u Bosni i Slavoniji između 1626. i 1630. godine. Između ostalih biskup navodi i mjesto Radunjevac (Raduneuaz) u kojem je u dva navrata krizmao 915 osoba.

U izvješću Svetoj Stolici o prilikama u Bosni i Slavoniji, biskup fra Jeronim Lučić navodi da je 14. listopada 1637. u župi Radunjevac (Radunovac) i Vasiljevo Polje ( Vassilevo poglie) uz sudjelovanje dvanaest fratara krizmao 288 osoba. Biskup navodi da župa nema crkvu, a da je pod upravom samostana Kraljeva Sutjeska.

U izvješću poslanom Svetom zboru za promidžbu vjere u Rim, biskup fra Marijan Maravić navodi da je u župi Vasiljevo Polje 2. svibnja 1648. krizmao 925 vjernika, a u župi Radunjevac 11. svibnja iste godine 994 vjernika. Biskup navodi da obje župe pripadaju samostanu Male braće u Sutjesci.

U izvješću iz 1675. (o kanonskom pohodu Bosni između 1672. i 1675. godine) dostavljenom Svetoj Stolici u Rim, biskup fra Nikola Olovčić-Ogramić navodi da je župa Radunjevac 4. studenoga 1672. imala 1609 vjernika, a da je on krizmao 863 vjernika i da župa nema crkve. Biskup dalje navodi da je župa Vasiljevo 10. studenoga 1672. imala 930 vjernika, a da je on krizmao 610 vjernika i da župa nema crkvu.

Godine 1686. ponovno je uslijedio veliki egzodus naroda s područja Podvučijaka: fra Josip Seočanin, župnik iz Majevca, odveo je 1500 duša, a fra Ilija Dubočanin, župnik iz Modriče, preveo je iz Bosne u Hrvatsku 6500 duša. U župi Modriča ostao je samo mali broj kršćana. Fra Dobroslav Božić piše kako je današnji Podvučijak bio puka pustara, „četiri sata duga tri široka“.

U izvješću od 25. studenoga 1762. biskup fra Pavle Dragičević navodi da je župa Podvučijak (Sub-Vučiak) prema vizitaciji od 17. kolovoza 1761. imala 138 katoličkih obitelji i 1270 katolika.

Apostolski vikar biskup fra Marijan Bogdanović u svome izvješću o kanonskom pohodu Bosni od 27. svibnja do 9. prosinca 1768. navodi da je u župi Podvučijak (Sub-Vučiak) boravio od 5. do 8. studenoga 1768. i da je župa tada imala 8 naselja, 146 katoličkih kuća i 1135 katolika, a od toga je bilo 739 odraslih osoba i 396 djece.” Mjesta naseljena katoličkim pukom u župi Podvučijak bila su:

U izvješću biskupa fra Marka Dobrtića o drugom pohodu Apostolskom vikarijatu u Bosni, što ga je 12. srpnja 1777. poslao Sv. zboru za raširenje vjere u Rim, navodi se da je od 15. do 17. rujna 1776. pohodio župu Podvučijak (Subvuciak) i da je krizmao 126 vjernika. Župa Podvučijak tada je imala 182 katoličke kuće i 1387 katolika, a od toga je bilo 888 odraslih osoba i 499 djece. U razdoblju od posljednje vizitacije, provedene od 29. listopada 1773. do 17. rujna 1776., u župi Podvučijak kršteno je 186 osoba, vjenčan je 51 par, a umrle su 92 osobe.

Biskup fra Marko Dobretić u svome izvješću o trećem pohodu Apostolskom vikarijatu u Bosni, što ga je 2. lipnja 1780. poslao Sv. zboru za raširenje vjere u Rim, navodi da je od 18. do 20. rujna 1779. pohodio župu Podvučijak i da je tada krizmao 157 vjernika. Župa Podvučijak tada je imala 186 katoličkih kuća i 1532 katolika, a od toga je bilo 970 odraslih osoba i 562 djece. U razdoblju od posljednje vizitacije, provedene od 17. rujna 1776. do 20. rujna 1779., u župi Podvučijak kršteno je 213 osoba, vjenčana su 53 para, a umrlo je 119 osoba.

U izvješću biskupa fra Grge Ilijića o kanonskom pohodu Bosni tijekom 1797. godine navodi se kako su biskupu 20. rujna 1797., prilikom boravka u župi Velika, Ijudi iz župe Podvučijak javili da su Turci protjerali njihova župnika. Za župu Podvučijak navodi se sljedeće:

Dana 23. rujna 1797. već se narod slijevao prema župnoj kući. Svećenici su ih čekali – biskup ih je oslobodio od molitve jutarnje – sjeli su i ispovijedali kao prije. Posljednju misu slavio je biskup na oltaru podignutom na otvorenom pod orahom u blizini župne kuće. U propovijedi govorio je o plodovima vizitacije i o sakramentu svete krizme. Krizmao je 240 osoba. Blagoslovio je na koncu mise i otpustio narod. Tu je prenoćio. 27. rujna 1797. na šesnaestu nedjelju po Duhovima, pristizalo je veliko mnoštvo naroda. Svećenici su sve činili kao i jučer. Biskup je u propovijedi govorio o Deset Božjih zapovijedi, posebno o prve tri zapovijedi – odnos prema Bogu. Zatim je govorio o crkvenim propisima i sakramentu svete krizme. Ovdje je krizmao 246 osoba. Nakon blagoslova i otpusta vjernika biskup se do mraka zadržao rješavajući pojedinačne slučajeve.

U izvješću biskupa fra Augustina Miletića iz 1813. god. župa Podvučjak je imala 2645 katolika koji su bili nastanjeni u ovim mjestima: Potočani, Kacojević, Duge Njive, Vrbovac, Novi Grad, Brusnica, Svilaj (obadva), Dubica, Balegovac, Mrka Ada, Pečnik i Srnava.

Župa Gornja Dubica nastala je u 18. st. pod imenom Podvučijak i obuhvaćala je današnje župe Dubicu, Potočane. Svilaj, Odžak, Pećnik i Brusnicu. U 17. st. spominju se župe Radunjevac i Vasiljevo Polje, koje su iščezle za Bečkoga rata. U prvoj polovini 18. st. ovaj kraj potpadao je pod župu Velika (Plehan). Nema sigurno~ podatka kada je župa Podvučijak odvojena od Velike. Pouzdano se rna da se nove matice vode ocl jeseni 1748. godine. Sje­dište župe često je preseljavano iz jedno~a mjesta u c1ru~;o pa se u toj funkciji javljaju ,Iakeš, Pećnik i Dubica. Razlog tomu bila je nem ogućnost podizanja crkvenih objekata, koja su priječile turske vlasti. Franjevci su ipak 1839. godine uspjeli izgraditi župnu kuću u Dubici pa se tu ustalilo sjedište župe.

Godine 1855. župa Podvučijak razdijeljena je i tom je prilikom iščezlo njezino dotadašnje ime: odijeljeni dio nazvao se župom Potočani, a matični dio župa Dubica. Već 1856. započela je izgradnja kamene crkve, koja je za nekoliko godina dovršena. Crkveni toranj podignut je između 1891. i 1897. godine. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća crkva je obnovljena i umjetnički uređena.

Nakon prvotne župne kuće izgrađena je nova 1872. te potom još jedna 1925. godine. Najnovija župna kuća podignuta je 1959. godine i početkom sedamdesetih proširena je novim stambenim prostorima.

Tijekom rata 1992. – 1995. župu su okupirate srpske snage koje su potom protjerale sve Hrvate katolike i uništile župnu crkvu i druge crkvene objekte. Tako je nestala jedna od rijetkih katoličkih crkava u BiH koja je građena još u tursko doba, 1856. godine.

Župi sv. Josipa u Gornjoj Dubici danas pripadaju sljedeća naselja (lokalni nazivi): Dubica Donja i Gornja. Osječak (filijalna crkva), Vojskova (filijalna crkva) i Zorice.

Župa Sv. Josipa

Gornja Dubica

BiH 76290 ODŽAK