Špionica se nalazi u sjeveroistočnom dijelu Bosanske Posavine, na prometnici Županja – Orašje – Tuzla, 30 km sjeverozapadno od Tuzle. Područje župe razmješteno je po obroncima planine Majevice, a na njezinu se teritoriju nalazi čuveni srednjovjekovni grad Srebrenik.
Srebrenik je bio najutvrđeniji grad u Bosni. U gradu je 15. ožujka 1333. boravio ban Stjepan II. Kotromanić i tu izdao povelju Dubrovčanima. U njemu je početkom 15. st. boravila ugarska vojska. Od 1464. do 1512. tu je sjedište Srebreničke banovine. Budući da je ban bio sklon franjevcima, nedaleko od grada – političkog središta cijele Usore – sagradio im je, vjerojatno, samostan, koji Bartol Pizanski naziva locus Verbizae. Po njemu se potok što teče ispod grada i danas naziva Vrbenica. O daljnjoj djelatnosti franjevaca svjedoče katolici u gradu početkom 16. st., a nakon rušenja samostana i crkve, franjevci djeluju u okolici. Biskup Maravić je, nedaleko od Srebrenika, u župi Dragunja 25. srpnja 1649. krizmao 256 katolika, a biskup Ogramić 6. prosinca 1672. bilježi: In hac parochia nullam ecclesiam reperi, sed optimos catholicos 4161.
U turskom popisu Zvorničkog sandžaka iz 1533. godine u nahiji Srebrenik spominje se mjesto Špionica, s 40 hrišćanskih kuća, 12 neoženjenih, 2 baštine, 1 primićurom te s 13 muslimanskih kuća i 5 neoženjenih.
Biskup fra Pavle Dragičević u svome izvješću navodi da su župi Bijela, godine 1742., pored ostalih pripadala i sljedeća mjesta: Špionica – 24 katoličke kuće i 143 katolika, a od toga je bilo 86 odraslih osoba (koje se pričešćuju) i 57 djece (nepričešćenih), Hrgovi – 25 katoličkih kuća i 197 katolika, a od toga je bilo 129 odraslih osoba i 68 djece, te Hujdurovići – 7 katoličkih kuća i 61 katolik, a od toga je bilo 40 odraslih osoba i 21 dijete.
U izvješću apostolskog vikara biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine u župi Bijela pored ostalih mjesta navode se i: Hrgovi – 35 katoličkih kuća i 260 katolika, a od toga je bilo 169 odraslih osoba i 91 dijete, te Špionica – 31 katolička kuca i 227 katolika, a od toga je bilo 140 odraslih osoba i 87 djece.
Prema popisu biskupa fra Augustina Miletića iz 1813. godine u župi Dubrave između ostalih navode se i sljedeća mjesta: Hrgovi Gornji – 41 katolička kuća i 252 katolika, a od toga je bilo 146 odraslih osoba i 106 djece, te Špionica i Hrgovi Donji – 65 katoličkih kuća i 446 katolika, a od toga je bilo 264 odrasle osobe i 182 djece.
U Šematizmu Bosne Srebrene za 1856., a prema podacima iz 1855. godine, u župi Dubrave spominju se i naselja Hergovi-gornji (27 katoličkih obitelji i 193 katolika) i Špionica (70 katoličkih obitelji i 539 katolika).
Prema podacima Šemalizma za 1864. godinu župi Dubrave pripadala su sljedeća naselja: Hrgovi-gornji (27 katoličkih obitelji i 193 katolika) i Špionica (76 katoličkih obitelji s 559 katolika).
Župa Špionica utemeljena je 1865. godine odvajanjem od župe Dubrave. Od te godine vode se matice. Prva crkva s tri zvona sagrađena je 1881. godine. Iste godine tamošnji je župnik izgradio pučku školu. Na mjestu stare župne kuće 1908. godine podignuta je nova.
Sadašnja župna crkva s dva zvona građena je između 1968. i 1972. godine. Najnovija župna kuća podignuta je 1973. godine.
Župi sv. Josipa u Špionici danas pripadaju sljedeća mjesta: Cerik (filijalna crkva), Gornji Hrgovi (filijalna crkva), Jošuk, Kosica, Ormanica, Srebrenik, Šestići i Špionica.
Župa sv. Josipa
BiH 75356 ŠPIONICA, p.p. 4