Koliko je do sada poznato, selo Vidovice prvi put se spominje na zemljovidu iz 1709. godine.
Na području današnje župe Vidovice postojala drevna župa sa srednjovjekovnom crkvom sv. Vida. Ta srednjovjekovna župa ugasila se, nakon pada pod tursku vlast, najkasnije 1536. godine.
Biskup fra Pavle Dragičević u svome izvješću iz 1742. godine navodi da je župi Bijela pored ostalih mjesta pripadalo i mjesto Vidovice, s 14 katoličkih kuća i 85 katolika, a od toga su bile 52 odrasle osobe i 33 djece.
U izvješću apostolskog vikara biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine u župi Bijela pored ostalih mjesta navodi se i mjesto Vidovice, s 22 katoličke kuće i 148 katolika, a od toga je bilo 87 odraslih osoba i 61 dijete.’
Prema izvješću biskupa fra Augustina Miletića iz 1813. godine u župi Tolisa između ostalih mjesta navode se i mjesta Vidovice i Grebnice, s ukupno 93 katoličke kuće i 699 katolika, a od toga je bilo 458 odraslih osoba i 241 dijete.
Župa Vidovice obnovljena je 26. travnja 1853. kao samostalna mjesna kapelanija odvajanjem naselja Jenjić, Kopanice, Vidovice i Vučilovac od župe Tolisa. Crkvene matice uspostavljene su 1853. godine. Dana 16. ožujka 1858. Vidovice su proglašene župom.
Kada je sagrađena kućna kapela sv. Vida, teško je utvrditi, ali se spominje 1885. godine. Prva župna crkva u obnovljenoj župi, posvećen sv. Vidu od naboja i šepera sagrađen je 1868. godine. Ta je bogomolja bila je dug od 20 do 25 m, a širok otprilike 10 do 12 m. Posljednji puta slavljena je sveta misa u toj bogomolji 31. srpnja 1929., a nakon toga ona je srušena.
Gradnjom nove jednobrodne župne crkve sa zvonikom od tridesetak metara započelo se 27. kolovoza 1922., a crkva je dovršena 1. kolovoza 1928. U zvoniku je bilo jedno zvono do 1981., kada je za Vidovo postavljeno i drugo, kao dar tadašnjeg župnika Mije Josipovića.
Budući da je postojeća crkva bila tijesna, započela je gradnja nove. Kamen temeljac za novu crkvu blagoslovljen je 1986. godine. Nova crkva imala je oblik nepravilnog oktogona s visokim vitkim zvonikom u kojem su bila smještena tri zvona. Pred rat 1992. godine crkva je bila u cijelosti završena, ali bogoslužje je služeno u staroj crkvi. Tijekom okupacije Vidovica od kraja svibnja do početka listopada 1992. godine ekstremni su Srbi staru i novu župnu crkvu razorili, župnu kuću opljačkali i demolirali, a sve Hrvate katolike s područja župe protjerali. No, vojnici Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) oslobodili su Vidovice 23. listopada 1992. Nakon oslobođenja, narod se vraća na zgarišta, a 18. kolovoza 1997. blagoslovljeno je gradilište nove župne crkve na temeljima stare. Nova crkva je po obliku slična porušenoj. Gradnja nove crkve sa zvonikom dovršena je 2003. godine. U zvonik su smještena tri zvona. Osim crkve, poslije rata sagrađena je nova župna kuća, a na temeljima stare sagrađena je kuća časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove. Također poslije rata sagrađen je i dječji vrtić s pastoralnim prostorom.
U župi Vidovice od 1966. do 1974. godine djelovale su časne sestre Družbe služavki Malog Isusa, a od 1996. djeluju časne sestre Klanjateljice Krvi Kristove.
Župa Vidovice posebno je poznata u Bosni i Hercegovini po tome što je dala 51 časnu sestru, 46 svećenika i jednog biskupa (prema podacima od 15. 6. 2003.).
Župom upravlja dijecezanski (biskupijski) svećenik, a župi sv. Vida mučenika u Vidovicama pripadaju sljedeća naselja: Vidovice i Jenjić (filijalna crkva).
Župa sv. Vida, mučenika
Podliparska 2
BiH 76275 VIDOVICE
