Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.
Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«
Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.« (Iv 13,1-15).
__________________
Na Veliki četvrtak kršćani se okupljaju da svečano proslave uspomenu na Gospodinovu posljednju večeru: na oproštajnu večeru koja je usmjerena na Kalvariju, na uskrsnuće i na život Crkve tijekom povijesti u vidu novog dolaska Gospodina u slavi.
Ove je večeri Isus poklonio svojoj Crkvi tri dara.
Prvi dar je euharistija. On nam daje kruh i vino kao svoje tijelo i krv kao uspomenu na svoju muku i kao znak svoje nazočnosti među svojima, kao žrtveni prinos i kao gozbu zajedništva.
Isus nije samo osoba prošlosti, već ostaje u svojoj Crkvi kao naš vječni suputnik na putu ka cilju.
Ostavlja nam taj sakramentalni znak kako bi intimnost ove večere njegove muke mogla postati stvarnost naše svakidašnjice i tako osmišljavati nam život. Euharistija je svakidašnja Pasha i uspomena posljednje Večere, one večere u kojoj se Isus predao za nas.
Drugi dar je svećenstvo. Na posljednjoj je večeri Isus zaredio svojo apostole dajući im moć uprisutnjavanja tajne svoje Pashe: “Činite ovo na moju uspomenu!”
Svećenstvo je dar, milost u službi Isusove nazočnosti. Taj se dar može dobiti samo u njegovo ime. Zbog toga svećenik je povezan sa Euharistijom i služenjem Božjem narodu. On treba dijeliti narodu kruh života, i oproštenja i Božje riječi: Euharistija je središnja točka kršćanske duhovnosti i kršćanskog života: sve iz nje izvire i sve je na nju usredotočeno.
Treći dar je nova zapovijed ljubavi. To je “nova zapovijed” jer ju je uveo Isus i on ju je sam proživljavao i ostvarivao u savršenoj formi: sve do žrtvovanja vlastita života.
Na taj nam način Isus određuje konkretan stil življenja po kojem možemo biti s njime potpuno sjedinjeni. Baš prakticiranje te zapovijedi odlikuje njegove prave učenike. Ljubav koju On zahtijeva proizlazi iz Euharistije, iz nasljedovanja njegove potpune požrtvovnosti, proizlazi od Duha Svetoga bez kojega ne bismo bili uopće sposobni ljubiti.
Eto, Euharistija, svećenstvo i ljubav – to su darovi koji Crkvu-zaručnicu najviše suobličuju Kristu-zaručniku. Euharistijom On hrani svoju zajednicu vlastitim tijelom da bi ona postala njegovo mistično tijelo.
Po svećenstvu Krist nastavlja svoju nazočnost Sluge ljubavi, jer svećenstvo u biti označava posredovanje Očeve ljubavi prema nama i naše ljubavi prema Njemu te dar ljubavi prema bližnjima. A po Kristovoj ljubavi koja je sva “euharistija” – to znači obilježena potpunim darivanjem njegova života za svijet sve može biti obnovljeno.
Ovom večerom Crkva slavi zahvalnu uspomenu za darove koje je dobila po “mističkoj gozbi” te ostaje u molitvi, u šutećem klanjanju i pažljivom slušanju Učiteljevih riječi izrečenih na posljednjoj večeri, u okviru euharistijske nazočnosti Gospodina, kako bi izrazila srdačnu zahvalnost za spomenute darove, iščekujući njegov slavni dolazak.
