U lipnju prošle godine donijeli smo na našoj stranici razgovor sa s. Vedranom Ljubić FDC misionarkom u Ugandi, objavljenog u informativnom biltenu Drinske mučenice.
Ovdje donosimo prilog s. Vedrane Ljubić FDC o novoj misijskoj postaji sestara KBLJ.
Biskupija Soroti je osnovana 29. studenog 1980 godine, a nalazi se na istoku Ugande. Prema zadnjem popisu stanovništva od 2017 godine Biskupija broji 3.400.000 stanovnika od toga su 1.528.300 (45.1 %) katolici.
Ove godine je Biskupija planirala praviti katedralu i otvoriti je na 40 obljetnicu osnutka Biskupije. Zbog corone virusa, svi su planovi odgođeni za bolja vremena.
Danas u Sorotiju žive domorodci iteso, kuman, bakenye, karimojong and langi plemena, a domorođački im je jezik ateso. Gospodin Gervazio nam priča kako su oni – iteso pleme – došli iz Etiopije. Najprije su naselili Karamodja kraj, a onda su neki od njih krenuli prema Soroti pa se tako oni koji su ostali zovu karamadjon a njegovo pleme iteso. Iteso znači stari, umorni čovjek.
Ljudi su se snalaze za posao i išli su za zelenijim pašnjacima – danas u Sorotiju živi većina ugandskih plemena. Još je zanimljivo da nigdje u Ugandi kao u Sorotiu ljudi – mahom – stari i mladi govore engleski jezik. Britanci su najprije došli u centralnu Ugandu pa su išli dalje prema svim stranama Ugande.
Pater Christopher Kirik Mill Hill Misionar je počeo sa katekumenatom 1908. Učio je domorodce o Stvoritelju neba i zemlje, jasno i o stvoritelju ljudi. Prema predaji ljudima je bilo teško shvatiti da je Bog stvorio čovjeka tako je jedna žena uporno odgovarala na pitanje tko ju je stvorio govorila je ‘moji roditelji’. Dakle Bijeli oci su prvi došli evangelizirati Ugandu, pa su iza njih došli i drugi redovi; Mill Hill Misionari, Comboni misionari iz Sudana i drugi.
U siječnju ove godine biskup Joseph Eciru Olioach, biskup Sorotia je pozvao nas sestre Kćeri Božje Ljubavi u svoju biskupiju. Odazvale smo se i u ožujku ove godine smo kupile zemlju u Sorotiu i u Olilimu. Naime, ponuđene su nam tri lokacije, a mi smo se odlučile za Olilim, zabačeno mjesto gdje ljudi žive u malim kolibicama tako kad dođete u to mjesto prva pomisao je: pa šta ćemo mi ovdje raditi, gdje su ljudi, nikoga ne vidimo. Napravite nakon šetnje na bilo koju stranu naći ćete male kućice, sela koje se ne vide od trave.
Te kuće su pravljene tako jer su se žitelji krili od ljudi plemena karimojong koji je do nedavno bili naoružani, hodali su po selima i krali krave. Nakon sto ih je Predsjednik razoružao sad se može slobodno kretati i nešto činiti za unapređenje kraja. Olilim je udaljen 406 km od Kampale odakle bi mi posle u tu Misiju. Razmišljale smo kako si olakšati putovanje do misije Olilim te smo odlučile kupiti manji komad zemlje gdje ćemo napraviti manju kućicu gdje bi mogle najprije doći, pa onda drugi dan nastaviti putovanje do Olilima. Osim toga, u Soroti je biskup i svi potrebni uredi; banke i sl. potrebno nam je imati mjesto gdje možemo doći da ne moramo plaćati hostel.
Ovih dana smo počele praviti blokove za gradnju zaštitnog zida i za kuću. Radovi su u toku. Kad smo neki dan posjetile Biskupa rekao nam je da se raduje da dolazimo u Soroti Biskupiju i nada se da ćemo uskoro poći prema Olilimu. I naša je želja poći prema toj Misiji, čekamo da se put napravi, jer nam je župnik iz Olilima rekao da je nemoguće doci do Misije sa kamionom i materijalom. Župnik također ne može graditi župnu kuću zbog lošeg puta. Uganda nije pogođena samo virusom corone nego i vremenskim nepogodama koje su nanijele puno štete od istoka do zapada, a manje na sjeveru dok je i jug pogođen poplavama, klizištima, a neki su dijelovi pogođeni sušom.
U Olilimu imamo želju otvoriti vrtić, osnovnu školu, domaćinsku školu i ako bude moguće ambulantu. Mjesto je zabačeno, potrebno je puno Božje snage i dobre volje za tu Misiju. Bogu hvala imamo domaćih sestara, četiri su iz biskupije Sorti.
S. Vedrana Ljubić FDC
