Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.«
«Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.«
«Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.«
Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima:
Kamen što ga odbaciše graditelj postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim!
Zato će se – kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!« (Mt 21,33-43)
______________
Isus prispodobom vinograda sažima povijest izraelskog, svoga naroda, koji »ubija proroke i kamenuje one što su njemu poslani«, i dobiva svoj vrhunac nevjere i nepravde u ubojstvu Sina Božjega.
Slika prispodobe uzeta je iz društvenih prilika u Galileji u Isusovo vrijeme. Postoje veleposjednici, većinom stranci. Tako i ovaj domaćin, veleposjednik, posadio je vinograd, ogradio ga ogradom da ga obrani od zvjeradi i stoke, iskopao u njemu tijesak u kamenu (klet) i podigao kulu da stražar može bdjeti nad vinogradom.
Domaćin u svoje vrijeme pošalje svoje sluge da uzmu njegov urod. Ali vinogradari pograbiše njegove sluge pa jednoga istukoše, drugoga ubiše, drugog opet kamenovaše. Gospodar posla više njih, ali oni i s ovima postupiše jednako. Naposljetku posla sina svoga misleći: »Poštovat će mog sina.« Vinogradari ugledavši ga rekoše: »Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!« I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju!
Prispodobu je Isus rekao narodu, posebno vođama naroda: glavarima svećeničkim i starješinama narodnim. I postavlja im pitanje: »Kada dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradom?« Gospodin je s bolju i plačem, kao presudu nad Jeruzalemom, izgovorio ovu prispodobu. I pušta da odgovore oni kojima je upravljena prispodoba.
Svaka prispodoba je izazov za slušače, koji presuđuju ispravno i jasno, misleći da se to njih ne tiče. Tako i sada glavari svećenički i starješine naroda presudiše zapravo sebi: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima, koji će mu davati urod u svoje vrijeme.«
U Isusovoj prispodobi, vinograd je kraljevstvo Božje. Bog je tijekom duge povijesti slao svoje proroke i poslanike. Ne samo što ih nisu poslušali nego su ih istukli, kamenovali, pobili. I Otac šalje sada svoga Sina, ali i njega »izbace iz vinograda i ubiju«. Židovi su odbacili kamen zaglavni, a on postaje zaglavnim kamenom novoga zdanja, tj. novog izabranog naroda. Židovima će se oduzeti kraljevstvo i dat će se narodu koji »donosi njegove plodove«. Isus najavljuje novi izabrani narod, koji će imati svoj novi Hram, novu žrtvu, koja je prinesena jednom zauvijek »izvan vinograda«, izvan židovskih ustanova i bogoštovlja.
Isus prispodobu danas ne govori više židovskom narodu, nego meni, tebi, zajednici vjernika, mome narodu. Isus se nada od nas da ćemo donositi rod u pravdi i pravičnosti, a mi naprotiv često odgovaramo na Božju ljubav i dobrotu nepravednošću, nemarom za Božju stvar, mržnjom i osvetom. Međutim, Isusova nada neće propasti. Božje će se kraljevstvo predati narodu koji će donositi rod. Povijest nam to potvrđuje. Gdje su danas bujne kršćanske zajednice: Filipi, Efez, Milet, Hipon, Kartaga? To čeka i naš narod, i Europu, ako ne donosi urod svoj. Velika je to i teška opomena.
Sami sebi izričemo presudu, i to presudnu. Bog nam je u Isusu Kristu očitovao svoju ljubav, ali i svoj sud. Samo ako odgovorimo na Očevu ljubav koja nam se očituje u Sinu, ljubavlju i dobrotom, čupamo iz svojega srca klice mržnje i bezdušne osvete, bogohulnu kletvu i psovku; ako ljubimo Boga iznad svega i bližnjega kao samoga sebe, slušamo Božju riječ i opslužujemo ju, drugim riječima ako donosimo urod, bit ćemo Božji narod, Božje kraljevstvo, i čeka nas sretna i sigurna budućnost.
