18. listopada: 29. NEDJELJA KROZ GODINU A

69

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Odoše farizeji i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: „Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?“ Znajući njihovu opakost, reče Isus: „Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!“ Pružiše mu denar. On ih upita: “Čija je ovo slika i natpis?“ Odgovore: „Carev.” Kaže im: “Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.” (Mt 22,15-21).

_________

Slušajući današnje Evanđelje, odmah shvatimo, da farizejima nije bilo stalo do toga, smije li se caru plaćati porez. U pozadini je stajalo nešto drugo. Isusov autoritet pred ljudima bio im je trn u oku, pa su Mu htjeli uništiti ugled. Postavljali su mu škakljiva pitanja, da bi se u nečem zarekao. Tada bi Ga mogli optužiti pred vlastima i ocrniti pred ljudima.

Takvo ponašanje možemo okrenuti na misijsku nedjelju, koju slavimo u ovo vrijeme. U sredstvima obavještavanja ima s vremena na vrijeme mnogo natuknica, koje nastoje baciti loše svjetlo na misijsko djelovanje Crkve. Predbacuju joj, da je podupirala europske osvajače, koji su tlačili i iskorištavali nerazvijene narode, namećući im svoju kulturu. Tako je pod izlikom, dati Bogu Božje, zapravo navodila vodu na carski mlin.

Misionari su bili sinovi svoga naroda, podložnici svoje države, te djeca kulture, koja ih je oblikovala. Bilo bi čudno, da to nitko od njih nikada ne bi snažnije naglasio, nego što je bilo u redu. Ovi rijetki pojedinci ipak ne mogu uništiti velike i iskrene napore velike većine misionara, kojima je pred očima bila jedino Isusova poruka: Idite po svem svijetu i naviještajte Evanđelje…

Danas u svijetu djeluje više od stotinu hrvatskih misionara i misionarki. Pa zar zato djeluju, da te narode podvrgnu pod gospodarsku, političku ili neku drugu ovisnost od naše države? Hrvatske župe i misije kod nas i po svijetu potpomažu školovanje bogoslova u misijskim zemljama. Sigurno ih ne školuju zato, da im nametnu kakvu drugu i drugačiju kulturu.

Povjesničari vele, da je carevo igralo preveliku ulogu kod misionara, koji su dolazili u naše krajeve. Bog, koji sve okreće na dobro, možda je tako popravio njihove grijehe, da su upravo svećenici često puta bili oni, koji su čuvali naše granice od tuđinske sile.