1. studenoga: SVI SVETI

85

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati: „Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu proti vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima. Ta progonili su tako proroke prije vas!“ (Mt 5,1-12).

__________

U tijeku godine svaki dan slavimo jednog ili više svetih. To su od Crkve priznati sveci i svetice, to jest oni za koje Crkva svjedoči da su postigli spasenje. No, danas mi slavimo mnogo više svetih nego je broj onih koji su od Crkve potvrđeni. Na blagdan Svih svetih častimo sve koji su se spasili – sve one koji su u nebu ili čistilištu. I oni u čistilištu postigli su spasenje jer i njih čeka mjesto u nebu nakon što dadnu zadovoljštinu za svoje grijehe.

Misao na one koji su umrli i postigli spasenje, u nama izaziva zabrinutost hoćemo li i mi postići taj cilj. Mi ljudi opterećeni smo mnogim strahovima u našem životu: strahom za radno mjesto, strahom pred poslodavcem, strahom pred političkim neistomišljenikom, strahom pred onima koji mrze svoj vlastiti narod, strahom pred onima koji su odgojeni u mržnji prema vjeri u Boga, strahom da nas netko ne ocrni, ne optuži, čak i kao zločince; strahom pred bolešću uz neizbježnu pomisao na neizlječivu bolest. Vrhunac svih strahova je strah pred smrću i još više pred onim što dolazi iza smrti. Da nije možda i pakao? !

Sveti Ivan opisuje svoje viđenje spašenih. «… vidjeh: evo velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem, odjeveni u bijele haljine, palme im u rukama.» «Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.»

Sv. Ivan nam, dakle, govori o neizbrojivu mnoštvu spašenih. Živjeli su u nevoljama. Isusovom žrtvom na križu, krvlju njegovom, oprani su od grijeha. Tako spašeni, sada izgledaju kao što i pobjednici nakon bitke s palmama u rukama. Radosna je to vijest i veliko ohrabrenje za nas. Kroz kolike i mi nevolje prolazimo, kroz kolike borbe! Svjesni smo i svoje grješnosti! Ali, Isus, «Jaganjac koji oduzima grijehe svijeta», i za nas je umro i ostavio nam sakrament oproštenja grijeha da nam onečišćene duše mogu postati čiste kao «bijele haljine».

U današnjem evanđelju Isus govori kroz koju nam je «nevolju veliku» proći na putu do «prijestolja Jaganjčeva». Taj težak, ali siguran put, opisao je on u Blaženstvima. Prema njegovim riječima, poslije ovozemnog života: Blaženi će biti oni koji priznaju svoje siromaštvo jer sve što posjeduju, Božji je dar. I dosljedno tomu vladaju se: ponizno, uvijek Bogu zahvalni i njegovoj volji podložni;

oni koji su žalosni, ali ne samo radi svojih životnih udaraca nego i s drugima suosjećaju u njihovim stradanjima. Osobito ih boli grijeh vlastiti, ali i drugih ljudi;

oni koji ne čine nikomu nasilja i suprotstavljaju se fizičkom i duševnom zlostavljanju; oni koji su nesebični i puni obzira prema drugima;

oni koji su žrtve nepravde, a trpe i zato jer se nepravda čini i drugima;

oni koji se podaju osjećaju nelagode i boli kada vide bijedu ljudske duše i tijela, te čine što mogu da je barem ublaže;

oni koji se ozbiljno trude da sačuvaju srce čisto od duhovnih onečišćenja: ogovara, klevete, laži, podvala, spletki, ucjena, podsmijeha, ruganja; oni koji ne izazivaju nemire i neprijateljstva svojom zavišću, svadljivošću, mržnjom, osvetljivošću, kritizerstvom. I radije sami trpe nego da budu uzrok tuđoj patnji; oni koji su u ispunjavanju volje Božje toliko iskreni i dosljedni da im se zato nepravednici osvećuju. I upravo radi iskrena nasljedovanja Isusa, budu ismijani, progonjeni, oklevetani, ušutkani, odbačeni i usamljeni.

Vršeći zapovijedi Božje i živeći prema Isusovu proglasu o blaženima, sigurno ćemo doći do cilja – u Božje Kraljevstvo. To nam jamči sam Sin Božji Isus.

No, kao što mi sami želimo biti ubrojeni u društvo svetih, želja nam je da se i naši pokojni nalaze u nebu. Zato se molimo Bogu da ih uzme k sebi ako još u čistilištu ispaštaju za svoje grijehe. To od nas traži ljubav i zahvalnost prema njima. A bratska ljubav nas obvezuje i prema ostalim dušama u čistilištu. A kad gledamo i slušamo koliko ima nezahvalnosti prema najzaslužnijima u Domovinskom ratu, naše misli uvijek idu prema poginulim braniteljima i prema svima koji su poslije rata umrli, a za Hrvatsku i njezinu obranu bili posebno zaslužni. Molimo za te naše dobročinitelje!

Blagdan Svih svetih nas podsjeća na to da nas naša vječna domovina čeka kod Boga. Sveti su u nju uspješno prispjeli. Slijedimo ih i molimo za pomoć da i mi tamo dospijemo!