Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom, koja bijaše trudna.
I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.
A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: “Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! – Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.”
I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim” (Lk 2,1-14).
________
Danas ćemo učiti od pastira s betlehemskih poljana, kako treba slaviti Božić. Oni bijahu prvi što su smjeli čuti veselu vijest o velikoj radosti, i prvi što su požurili k jaslama i prepoznati u djetetu svoga Spasitelja i Otkupitelja. Istodobno bijahu prvi koji proširiše i obznaniše veselu vijest o rođenju božanskog djeteta.
Čuvši božićnu poruku rekoše:
“Hajdemo u Betlehem!”
To jednostavni pastiri znaju: kad govori Bog, čovjek mora slušati. Kad Bog zove, čovjek mu se mora pokoriti. Oni slušaju poruku, ostavljaju stada i logorske vatre, pa žure vidjeti što se dogodilo. Tako će učiniti i oni mudraci iz dalekih zemalja: Vidjet će zvijezdu i krenuti.
Pitat će i tražiti novorođeno dijete.
Kristovo je rođenje pokrenulo svijet.
Koliko je ljudi od toga događaja u judejskom gorju krenulo naviještati i darivati dalje dar Božje ljubavi što se očitovala u ovom Isusu. Otkad je Sin Božji krenuo potražiti čovjeka na ovozemaljskim ulicama da mu bude brat, otad su čete ljudi ostavljale svoj zavičaj i sve što su imali, da bi nosili u cijeli svijet poruku o Bogu koji je postao čovjekom iz ljubavi prema nama ljudima. Tako su služili u ime toga djeteta siromašnim, gladnim, bolesnim i umirućim. Tko će zanijekati da su beskrajno mnogo dobra učinili čovječanstvu upravo oni koji su vjerno klečali pred jaslicama i pri tom spoznali da se u ovom “Djetetu pokazala svim ljudima dobrota i čovjekoljublje Božje” (Tit 3,4). Svijet bi bio puno siromašniji i hladniji bez tog Božjeg dolaska na svijet, jer taj dolazak svetim nemirom neprestano pokreće one najbolje da šire veliku radost o tome da nas Bog u ovom djetetu ljubi.
Dragi vjernici, krenimo s pastirima u Betlehemu i s divljenjem promatrajmo što je Bog učinio radi nas ljudi i radi našega spasenja!
“Pastiri pronađu Mariju i Josipa s djetešcem gdje leži u jaslama”. Zatim se pastiri vrate svojim stadima “Slaveći i i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli”.
Ne znamo koja je Božja milost otvorila ponizne pastirske oči za čudo, tako da su prepoznali u djetetu iz jasala Spasitelja svijeta. Svakako su pred tim djetetom oni postali oni koji slave i hvale, dive se i klanjaju. Svakako su shvatili u svojim vjernim srcima da to što im je Bog dao vidjeti u štali zaslužuje svaku hvalu i zahvalu, koju radi ovog događaja čovjek mora izreći pred Bogom. “Hvalimo te, slavimo te, klanjamo ti se, uzvisujemo te i zahvaljujemo ti.”
Dragi vjernici, kleknimo, dakle, s pastirima pred djetetom kao oni što ti se dive i zahvaljuju, hvale te i slave! Možda će nam uspjeti s Pavlom Gerhardom reći ganuto pred djetetom:
Stojim uz jasle tvoje, o Isuse, živote moj,
Dolazim, donosim i poklanjam ono što si ti meni dao.
Uzmi, to je moj duh, osjetila, srce, duša i snaga,
uzmi sve, i nek ti se svidi.
“Pastiri priopće što im je o tom djetetu bilo rečeno. Svi koji su čuli divili su se onome što im pastiri bijahu rekli.”
Nije li to zadivljujuće budući da su se pred jaslama divili i hvalili, postadoše istodobno vjesnici, glasnici velike radosti koja nam je poklonjena. Postali su prvi blagovjesnici, donositelji vesele vijesti. I oni propovijedaju tu poruku tako uvjerljivo i snažno da su se “svi koji su čuli divili onome što im pastiri bijahu rekli”. Ponuda će se naviještati i s divljenjem slušati: vesela vijest počinje, u nju se vjeruje i presađuje je se do krajeva zemlje!
Drage sestre i braćo, započeo sam božićno razmišljanje riječima: Danas ćemo učiti od pastira. Jesmo li od njih učili? Onda bismo se morali, kao i oni, po ovom Božiću ponovno pokrenuti. Moramo postati blagovjesnici, svojim životom živjeti Evanđelje I svakodnevno ga svjedočiti!
A kako je to moguće? Živjeti po Božjim zapovijedima! Zapovijed je ljubiti Boga i ljubiti bližnjega.
Ako tako budemo živjeli onda će za nas svaki dan biti Božić, a ne samo jednom, onda kada to kalendar pokazuje.
