3. lipnja: PRESVETO TIJELO I KRV KRISTOVA

197

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: “Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?” On pošalje dvojicu učenika i rekne im: “Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim 14pa gdje on uđe, recite domaćinu: ‘Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?’ I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.” Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu.

I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: “Uzmite, ovo je tijelo moje.” I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: “Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – piti u kraljevstvu Božjem.” Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori (Mk 14,12-16.22-26).

________

Pod svakom svetom misom okupljeni kao braća i sestre u Kristu, slavimo spomen pashalne večere, koja ima duhovno obilježje: ona postaje sveti obred, zajedništvo s Bogom što se postiže primanjem njegovih darova. Za kršćane to nije mana kojom su se Izraelci čudesno hranili u pustinji; euharistijska pričest daje im tijelo i krv Kristovu, sam njegov život.

Crkva, slaveći euharistiju, vrši spomen i uprisutnjuje među ljudima Kristovu žrtvu na križu koja je dovršenje i punina žrtava staroga saveza. Kršćani se hrane euharistijom i tako se ujedinjuju s uskrslim Kristom i s braćom, članovima Kristova Tijela.

U tom slavlju koje nadilazi sva slavlja, Crkva se služi znakovitom gestom, a to je Tijelovska procesija. Želi se u slavljeničkoj atmosferi pronositi ulicama gradova i sela pod prilikama kruha prisutnog Isusa Krista. Želimo na današnji dan častiti i moliti Spasitelja i Otkupitelja da nam bude blizu u svojoj Ljubavi i svojim blagoslovom.

Uskrsnuli Isus je svetom Tomi apostolu rekao značajne riječi »Blagoslovljeni koji ne vide a vjeruju!» Ovo si tiče i nas danas. Sve dok ne vidimo Boga licem ulice, u zahvalnosti po daru vjere, prihvaćamo i živimo Isusovu Riječ. A vjera nije nikakvo kolebanje ili stalna sumnja, nego uistinu jedna sigurnost koju nam sam Bog dariva. Stoga se povjeravamo njegovoj riječi i gradimo svoj vjerski život na nejgovoj vjernosti.

Sveti sakrament euharistije sastoji se iz različitih misterija, tajni navezanih jedna na drugu. Prije svega je to žrtva Kristova koji se za nas predao na križ i treći dan uskrsnuo. To postaje pod svakom svetom misom na nekrvni način uprisutnjeno. Nadalje, Gospodin nas poziva na svetu pričest: njega samog primamo pod prilikama kruha i vina. On nam dolazi kao božanski prijatelj i zaručnik, kao liječnik duša i spasitelj. On sam je kruh života, onaj istinski kruh koji nam ne daruje prolazan nego neprolazan život. Tko od ovoga kruha jede i od njega živi neće umrijeti nikada. Svoj će život zadobiti u Bogu.

Treći vid svete euharistije je čašćenje i slavljenje prisutnog Boga, najsvetiju materiju pronašamo ulicama i pratimo u svečanim procesijama. Isus Krist čeka na nas svakodnevno u crkvama i poziva nas na molitvu , na ugodan i prijateljski razgovor s Bogom i Spasiteljem. Njegova prisutnost nas jača i tješi. To je potvrda Božje Ljubavi i njegove podrške za našu budućnost.

Molimo dakle Gospodina u nepomućenoj i ustrajnoj vjeri, uzmimo dioništvo na euharistijskoj žrtvi i primajmo u svetoj pričesti Isusa Krista. Tada se možemo u punini nadati da će nam biti darovan ulazak u vječno Kraljevstvo, u zajedništvo anđela i svetih. Tada ćemo Boga slaviti u zajedništvu s Marijom i svim spašenicima u njegovom Kraljevstvu. – Amen.