11. lipnja: PRESVETO SRCE ISUSOVO

88

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli (Iv 31-37).

________

Misna molitva današnjeg blagdana veli, da »štujemo izvanredne darove ljubavi Isusova Srca«. U litanijama se okrećemo Isusovu Srcu, koje je »dobrote i ljubavi puno« i »beskrajno milosrdno«. Duhovni pisci i propovjednici takmiče se, tko će više i ljepše reći o »neizmjernoj ljubavi« Presvetog Srca.

Slušajući te tvrdnje, pitamo se, koliko su istinite. Ako nas Isus zaista ljubi, zašto nas ne oslobodi muka i teškoća, koje sa svih strana na nas pritišću. Trpe pojedinci, obitelji, narodi i cijelo čovječanstvo. Trpljenje si samo natovarimo, natovare nam ga i drugi, prouzrokuje nam ga priroda i dijeli ga sudbina. Trpimo duševno i tjelesno od onoga, što nas trenutno tišti, i od straha, što nam može donijeti budućnost. Sami se svega toga ne možemo osloboditi. Osloboditi bi nas mogao Isus, ali nas ne oslobađa. Gdje je, dakle, Njegova beskonačna ljubav?

Možda gledamo na sve previše crno i jednostrano. Koliko je u životu lijepoga, razveseljavajućega, utješnoga, usrećujućega! Koliko zla nam se već obećavalo, ali je u pravi čas. uz-maknulo. Koliko teškoga nas je već zadesilo, ali se kasnije ok­renulo u dobro. Zar nije to sve tako uredio Netko, tko nas ljubi?

Previše smo nestrpljivi i nervozni. Pred očima imamo sadašnji trenutak, a Božja ljubav raspolaže sa svim vremenima i konačno još i sa vječnošću. Ispravan sud o kazališnoj predstavi ne možemo izreći nakon jednog ili nakon nekoliko prizora, nego istom, kada se događanje izreda i predstava završi. I sud o Božjoj ljubavi prema nama ne možemo izreći sada, nego ćemo to moći istom onda, kada padne zastor našeg zemaljskog života i započne vječnost.

Božja nam ljubav daje priliku, da se vježbamo u krepostima vjere, ufanja, ljubavi, ustrajnosti, strpljivosti, mudrosti, umjerenosti…

»Vidjet ćete Onoga, kojeg su pribili,« veli evanđelista. Priznajemo, da gledamo, ali ne razumijemo. I Božja ljubav gleda nas i ne razumije nas. Pita nas, zašto smo je proboli, ako je ljubimo.

Da li je uopće moguća drugačija ljubav nego ona, koja je probodena?