14. studenoga: 33. NEDJELJA KROZ GODINU B

82

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: „U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetliti a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.“ „A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac“ (Mk 13,24-32).

________

Evanđeoski opis svršetka svijeta oduvijek je privlačio pažnju svojom dramatičnošću. Učenjaci su se pitali, kako da tumače »pokretanje« nebeskih sila, a priprosti su željeli znati, kada će se to sve dogoditi.

Ali je mnogo važnije pitanje: zašto? Zašto mora doći kraj? Zar je Bog stvorio svijet zato, da ga uništi? Zar je nebeske sile zato učvrstio, da bi ih rasklimao? Zar je zato upalio sunce, mjesec, zvijezde, da ih na kraju sve obavije tamom? A zemlja i sve što je na njoj, da nestane? Zar se čovjek zato muči, da bi jednom sve, što je s trudom načinio, propalo? Na početku mu je Bog predao zemlju s nalogom neka je podredi. Koliko je bilo potrebno tjelesnog i umnog napora, da bi taj zadatak barem djelomično ispunio. A sada neka neki svemirski potres sve saspe u ruševine i pretvori u prah? Ako bude bilo tako, u pravu su proroci ništavila i propovjednici besmisla. Tada je zaista na mjestu tim veće gnušanje i očaj, koliko smo više lijepog i dobrog isplanirali.

Srećom, sve je zajedno nekako drugačije. Svršetak, kojeg spominje Evanđelje, samo je prijelaz u drugačije stanje. Sadašnje će nestati zato, da započne buduće. Nebeske sile će se pokrenuti zato, da se učvrste nove, čvrste. Sunce, mjesec i zvijezde moraju potamnjeti, da zadobiju ljepši sjaj. Ljudska povijest, koja se uza sve lijepo i sretno kupala i u suzama i u krvi uza sve nade drhtala je pred očajem i uza sav smisao strahovala pred besmislom, prijeći će u novo, pročišćeno i rasvijetljeno događanje. Onaj, koji nam je stvorio tijelo i udahnuo dušu, sabrat će nas od sva četiri vjetra i naseliti nas u novoj zemlji pod novim nebom. Osušit će naše suze i zacijeliti naše rane. Budući da će smrt zauvijek biti svladana, bit će suvišan strah, da će opet ponovni svršetak sve uništiti. Iza napornog radnog dana osvanut će vječna sunčana nedjelja.

Samo šačica ljudi mogla je Isusa vidjeti, dok je hodao zemljom. Samo rijetkima je bila dana mogućnost, da su slušali njegove riječi. Toga dana doći će na oblacima neba i svi ćemo Ga vidjeti. Progovorit će riječi, koje ćemo svi čuti.

Svu vječnost neće prestati odzvanjati.