Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne ude. Uto dođe i Šimun Petar, koji je išao za njim, i ude u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik, koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma: da Isus treba da ustane od mrtvih (Iv 20,1-9).
________
Jedna logorašica opisala je svoj doživljaj u komunističkom zatvoru u Moskvi:
«Jedne večeri šapne mi moja mlada družica – zatvorenica u istoj ćeliji: ‘Znate li koji je sutra dan? Sutra je Uskrs!’
Zar je doista tako blizu Uskrs? Uskrs je radost za cijelo čovječanstvo. Samo je nama ta radost uskraćena.
Išla sam hodnikom. Mrtvu tišinu iznenada prekine uzvik: ‘Isus je uskrsnuo!’ Tko se to usudio izviknuti naš uskrsni pozdrav? Pogledala sam svoju prijateljicu. Njezine velike oči svijetlile su na blijedu licu. A već se oglasio odgovor: iz svake ćelije odzvanjali su radosni glasovi: ‘On je doista uskrsnuo!’
Čuvari su zanijemjeli, okamenili se od čuđenja. Takav prkos, kako su to oni ocijenili, još im se nije dogodio. I nasrnu na djevojku i odvuku je sa sobom. Poslije četiri dana vratila se u moju ćeliju. Lice joj je bilo tužno i mršavo. Kroz uskrsne dane u negrijanoj samici zebla je i gladovala. ‘Ipak sam u zatvoru objavila uskrsnu vijest, sve drugo nije važno!’, rekla mi je blistajući od radosti.»
Zašto je toj mladoj djevojci-logorašici obznaniti Uskrs bila tako radosna vijest?
Uskrs je dan pobjede istine nad lažju, ljubavi nad mržnjom, radosti nad tugom, života nad smrću – ukratko: Uskrs je dan pobjede dobra nad zlom.
Isus je propovijedao Istinu, neprijatelji su se njemu suprotstavili Lažju. Isus je bio Ljubav, a njegovi protivnici suprotstavili su mu Mržnju. On, koji je ljubio ljude, prošao je zemljom čineći dobro, a njegovi mrzitelji nisu podnosili dobra pa su mu činili zlo. Na kraju su ga i razapeli na križ.
Sve koji su bili na Isusovoj strani, to je silno ražalostilo: činilo im se da je Isus poražen, a s njim i oni. Zato, nakon što je njihov Učitelj završio kao najveći varalica i zločinac, njegovo im je uskrsnuće donijelo neopisivu radost i zadovoljstvo. Bila je to zajednička pobjeda Učitelja i učenika.
No, koliko je god Isusovo uskrsnuće bilo velika zadovoljština za sve ono što je njihov Učitelj pretrpio i što su oni suosjećajući s njim trpjeli, ono nije značilo i konačnu pobjedu dobra nad zlom. Doduše, uskrsnuli je Isus bio proslavljen u slavi nebeskog Oca, ali njegovi su sljedbenici ostali na zemlji medu onima koji će se radi Isusove pobjede njimä osvećivati. Otada su morali i svoju radost prikrivati, morali su podnositi progonstva, zlostavljanja, pa i kao mučenici umirati za svjedočanstvo vjernosti uskrslomu Isusu.
Isus će ih u svoje Kraljevstvo primiti tek poslije njihove smrti. A onda treba čekati i Sudnji dan kada će konačno zajedno sa svim njegovim sljedbenicima, pred očima Božjim i pred očima njegovih neprijatelja, primiti od njega – svojeg Učitelja – potpunu zadovoljštinu.
Nakon Isusova života, smrti i uskrsnuća povijest čovječanstva se ponavlja: borba između istine i laži, ljubavi i mržnje, radosti i tuge, dobra i zla. S jedne su strane sljedbenici Isusovi, a s druge su njegovi progonitelji. Isusova sudbina pratit će osvjedočena vjernika sve do smrti: koliko bude učenik svojem Učitelju dosljedniji, toliko će i njegov životni put više sličiti Učiteljevu zemaljskom putu. Ali, na kraju i Isusovoj pobjedi. Što bude netko sličniji Isusu zemaljskom, to će biti i bliži Isusu nebeskom u Božjem Kraljevstvu.
