1. svibnja: 3. VAZMENA NEDJELJA C

545

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo.« A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s ladicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.

Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite riba, što ih sada uloviste.« Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.

Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!« Upita ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi ovce moje!« Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: ‘Voliš li me?’ pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.« Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!«

»Zaista, zaista, kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke, i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.« A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: »Idi za mnom!« (Iv 21,1-19).

_____

Iako je ljubav prvenstveno u djelima, osjećaju oni koji se ljube ponekad potrebu, da ljubav izraze i riječima.

Jednoga dana je uz neko jezero Netko, tko je zato bio rođen, da donese na svijet ljubav, stao pred svojim učenikom i tri puta ga pitao: »Da li me ljubiš?« Na trostruko potvrdni odgovor tri puta mu je predao one, koje je ljubio.

Danas smo njegovi učenici mi i danas nas pita papa, biskup, svećenik, vjernik, kršćanin dvadesetprvog vijeka: Da li me ljubiš? Da li me ljubite; ili se ljubite? Da li se ljubite većma nego drugi?

U tome je smisao našeg kršćanstva. Sve propovijedi, sva bogoslužja, sve kateheze, sav naš tisak i uopće sve naše kršćanstvo mora voditi većoj ljubavi. Redaju se sastanci, tečajevi, susreti, simpoziji i kako se sve to zove na župskoj, dekanatsikoj, biskupskoj, međubiskupijskoj, europejskoj i svjetovnoj razini. Potroši se mnogo vremena i novaca, napiše se i programi, mnogo riječi, ali sve to jedino ima smisla, ako donosi više ljubavi. Ako ne, moramo se pitati, jesmo li na pravom putu.

Isus je najprije ljubio, tako je ljubio, da je dao život za one, koje je ljubio. Istom tada je o ljubavi pitao. Mi radimo obratno. Očekujemo ljubav, koju nismo dali. Tako se vrtimo u začaranom krugu. Iz njega ćemo se izvući jedino, ako budemo počeli prvi ljubiti.

U raspravi o alkoholizmu čitao sam, da nećemo ništa postići, dokle god budemo o alkoholizmu raspravljali, predbacivali alkoholičarima kakvo su i od njih očekivali, da se obrate. Mi koji smo zdravi i znamo rasuđivati moramo nešto učiniti, da im pomognemo iz njihovog stanja. Svaki drugi posao je jalov.

Slično je s ljubavlju. Ništa nećemo postići, ako budemo samo govorili o ljubavi i očekivali je od drugih. Moramo započeti od sebe. Djelima. Ne po računici koliko-toliko, nego po Isusovom primjeru.

O apostolima piše današnje čitanje, da su tom naukom napunili cijeli Jeruzalem. Poslije su njome napunili ondašnje carstvo.

Na nama je, da njome napunimo naše gradove i današnji svijet.