Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus: “Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo” (Iv 10,27-30).
___________
Isusovo Evanđelje nosi pečat vremena, naroda i kulture, u kojoj je nastalo. Ali njegova poruka seže u sve narode, vremena i kulture. Treba ga samo izljuštiti iz bogate simbolike.
Prispodoba o pastiru i ovcama današnjem industrijaliziranom građaninu malo govori. Čak i na selu poznaju više službu pastira. Kakvu misao da izljuštimo iz Isusove prispodobe?
Isus nam želi reći, da je Njegov odnos prema ljudima osoban. Kao dobrom, pravom pastiru svaka ovca mnogo znači, tako značimo svi ljudi, pojedinci i zajednica, Isusu nešto veliko. „Ja poznajem svoje i nitko ih neće istrgnuti iz mojih ruku.“
Najamniku su ovce samo predmet. Predmet pogodbe, predmet brige i predmet zarade. Znače mu samo nametnutu dužnost, koju ispunjava bez srca i duše, samo zato, jer to mora. Radi ovaca mora rano ustajati, kada bi radije još ležao, mora ih voditi na pašu, kada bi volio sjediti u sjeni; mora brinuti za njih, iako bi radije radio nešto drugo. Čim dođe opasnost, ostavlja ih i bježi, jer ne mari za njih.
Pravi pastir je posve nešto drugo. Uz ovce ga ne veže služba ili pogodba nego ljubav. Nije mu teško ni rano ustati, ni kasno leći, jer voli ovce. Što god učini za njih, učini s veseljem. Ako prijeti opasnost, učinit će sve, da je odvrati; čak će i život riskirati za njih. Nikome neće dopustiti, da mu ih istrgne iz ruku. Ukratko: pastir je srcem i dušom. “Ja ih poznajem i one idu za mnom.”
Ovu Isusovu poruku može razumjeti i čovjek današnjeg vremena. Namijenjena je svima, koji su odgovorni za druge. Nije teška u njoj razabrati razliku između dobrog odgojitelja i najamnika, između dobrog šefa i najamnika, između dobrog zdravstvenog osoblja i najamničkog. Nabrajat možemo još i još.
Posebno neka se nad tom prispodobom zamisle oni, koje je Isus postavio na zemlji za pastire u svojoj Crkvi.
