29. svibnja: 7. VAZMENA NEDJELJA C

273

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se:

Oče sveti, ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upoza da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ču očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima (Iv 17,20–26).

 _____________

Odlomak današnjeg Evanđelja uzet je iz Isusova govora na Posljednjoj večeri. Kada je završio s preporukom apostolima, Njegova je molitva pohitjela onima, koji će vjerovati njihovom propovijedanju. Da svi budu jedno.

Isus se nije zavaravao, kada je gledao u budućnost svoje Crkve. Znao je, da im neće biti lako ostati jedno u tolikoj raznolikosti ljudi, naroda i vremena. Znao je, da će joj biti teško ostati Crkva Židova, Grka i barbara. Da će joj biti teško ostati Crkva Rima i Carigrada; Crkva romanskih. germanskih, slavenskih i drugih naroda; Crkva Europe, Azije, Afrike i Amerike; Crkva Istoka i Zapada; Crkva bogatog Sjevera i siromašnog Juga… Znao je, da će joj teško biti suvremenom u dvadesetprvom stoljeću uza sve, što se u njoj sabralo u devetnaestom stoljeću…

Zato je molio, da svi budu jedno. Da bi sačuvali jedinstvenost po uzoru jedinstva, koje je između Njega i Oca. Otac se razlikuje od Sin, a i Sin se razlikuje od Oca, a ipak su jedno. Jedno u ljubavi, koja se cijelu vječnost pretače među njima.

Po tom uzoru protječe naše nastojanje za jedinstvo u dva smjera. Jedan smjer ide prema sredini. Pospješuje jednakost, jedinstvo, sporazumijevanje. sudjelovanje, složenost, zajedništvo i sve, što je slično tome. Lijepo je doći u crkvu, gdje svi istovremeno ustaju, sjednu i kleknu, zajedno pjevaju i mole, jednako se križaju, jednako pričešćuju i uopće sve rade jednako.

Drugi smjer ide u širinu. Prihvatiti i razumjeti želi i onoga, koji drugačije misli, drugačije drži ruke, drugačije se križa i pristupa k pričesti. Bog je istina, jedan, ali u Njemu je raznolikost Triju Osoba i k Njemu se može doći na stotinu i tisuću načina. Da li je na mjestu sablazan nad onima koji izabiru te načine i žele ići Bogu drugačijim putem od našega?

Isus je molio, da svi budemo jedno, ali nije molio, da svi budemo jednaki.