Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posta ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: „Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe; ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš: Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe, Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću“ (Lk 10,1-9).
_________
Isus nam nije savjetovao, da budemo lukave lisice. bodljivi ježevi i uplašeni zečevi. Neka budemo jaganjcti. Janje je umiljato, ne misli zlo, ne treba ga se bojati. Malo zahtijeva, a daje sve: vunu, kožu i meso.
Kada nas Isus šalje kao jaganjce među vukove, želi reći, da Evanđelje ne smijemo propovijedati i braniti ga sredstvima, koja su svojstvo vukova. Nasilje moramo prevladati krotkošću, zlo dobrim, iskorištavanje pravednošću, laž istinom. Ako se netko obori na nas sa svim sredstvima, kojima raspolaže, bit će to tim veći dokaz, da mu je potrebno naše svjedočenje.
Po ljudskoj pameti vuci će imati lagan posao. Pokazat će zube i jaganjaca više neće biti. Zar Isus to ne zna? Sigurno zna, ali očito ne računa samo ljudskom pameti. Računa i Božjom pomoći, koja dolazi do izražaja, kada propovjednik Evanđelja ostane bez snage.
Mi se kršćanii dandanas često osjećamo kao ovce među vukovima. Ništa nemamo, na što bi se mogli osloniti, nikoga nemamo, da bi digao glas u našu obranu. Tko se zauzima za nas, kada nas napadaju i blate u sredstvima obavještavanja ili se ponašaju kao da nas nema?
Naše župne mise usred nedjeljnih prijepodneva osjećaju se kao nemoćno janješce među najzanimljivijim radio i televizijskim prijenosima za djecu, seljake, ljubitelje športa i druge.
Sve brojniji vikendi i teški poslovi nedjeljama su kao jata gladnih vukova, koji ustrajno izjedaju naša nedjeljna euharistijska slavlja. Ništa bolje ne prolazi ni vjeronauk usred gomile obaveznih i neobaveznih predmeta, koji vrebaju svaki slobodni sat naših učenika.
Naš vjerski tisak po nakladi, kakvoći i načinu uzdržavanja, ne treba nam biti na sramotu. Ali koliko postoji danas knjižara ili kioska, gdje ga možete kupiti?
Povijest poznaje razdoblja, u kojima su kršćani bili više vukovi, nego jaganjci. Da li su nam ta razdoblja na čast Crkvi, na blagoslov?
