Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: „Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?“ A on im reče: „Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći. Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ‘Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ‘Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ‘Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ‘Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’
Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjemu. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji” (Lk 13, 22-30).
_________
Sudeći prema nekim tvrdnjama, bilo bi ih zaista vrlo malo. U današnjem Evanđelju govori Isus, da u nebo vode uska vrata. Drugdje pripovijeda o strmom putu, koji vodi u nebesko kraljevstvo. I rečenica, da ima mnogo zvanih, a malo odabranih, govori u korist mišljenja, da će biti malo spašenih.
A svršetak današnjeg evanđeoskog odlomka suprotno prikazuje mnoštvo, koje se s istoka i zapada, sa sjevera i juga skuplja k stolu nebeskog kraljevstva. Iz Isusove prispodobe o pastiru, kojemu se od stotinu ovaca samo jedna izgubila, ali je i nju potražio i vratio u stado, smijemo zaključiti, da nitko neće biti pogubljen. Apostol Ivan je u tajanstvenom otkriću vidio veliko mnoštvo koje nitko nije mogao prebrojiti, iz svih naroda, rodova, plemena i jezika, kako je stajalo pred Jaganjčevim prijestoljem s pobjedničkim palmama u rukama.
Vidimo, dakle, da samim navođenjem svetopisamskih rečenica ne dolazimo do zadovoljavajućeg odgovora na pitanje, koliko će biti spašenih.
A ipak ima odgovor. Kratak i jasan. Isus ga daje u današnjem Evanđelju, kada veli, tko se neće i tko će se spasiti.
Tko je činio nepravdu, neće se spasiti, iako je kojim sretnim slučajem sjedio s Isusom kod stola, s Njime jeo i pio i slušao Ga. Takvo spasenje bilo bi previše jeftino. Kakav bi to bio Bog koji bi dijelio nebesa prema sretnom slučaju.
A tko će biti spašen? “Trudite se, da uđete!“ glasi Isusov poticaj. Za spasenje se, dakle, treba truditi. Kako truditi?
Među mnogim glatkim cestama naći onu strmu, koja vodi k Bogu i među mnogim širokim vratima potražiti ona uska, koja se otvaraju u nebesa. Tko će stići do tih vrata, mora se potruditi da bude bez suvišne prtljage, jer bi mu samo smetala kod uskog prolaza. Uska vrata su obično i niska, zato će se morati truditi, da nema na sebi nimalo lažne i umišljene veličine.
Spašenih će, dakle, biti toliko, koliko bude bilo takvih, koji će se truditi.
