Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:
„Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ‘Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.“ A i onome koji ga pozva, kaza: „Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih” (Lk 14, 1. 7-14).
___________
Svima nam je prirođeno, da bismo htjeli nešto značiti i nešto veliko postići. Slika smo Onoga, koji nas je stvorio. Ako se trudimo tu težnju dobro ostvariti, raduje nam se kao što se otac veseli zbog napretka svoje djece.
Izgleda, da svojim načinom vrednovanja Bogu ne činimo uvijek veselje. Često puta, naime, težimo za tim, da više uzvisimo sebe, nego Njega. Htjeli bismo se visoko popeti, ali nam se ne da ići pravim putovima, nego biramo sumnjive zaobilaznice.
Nekome, na primjer, nije do napornog rada, ni ozbiljno se ne trudi, što bi ga po općim priznatim pravilima po ravnom putu dovelo na više mjesto. Tamo će se pokušati dogurati po zaobilaznici. Pokazat će se jakim na riječima i u vatrenim govorima. On sam će sve najbolje znati, uvijek će imati samo on pravo, posvuda će zahtijevati za sebe prvu i posljednju riječ. – Drugi su marljivi kao mravi i radini kao pčelice. Na sve misle, posvuda imaju oči i sve im ide od ruke. Njihova marljivost i radinost bili bi vrijedni hvale, kada kao nadomjestak za svoju marljivost ne bi zahtijevali, da uvijek i posvuda mora vrijediti njihova. Neka se zna, tko je najpametniji. Tako se na prikriveni način guraju na prvo mjesto i tamo, gdje im ono ne pripada. Poznajem mladi bračni par, koji je radije napustio veliki stan i preselio se u tamnu rupu, samo da se oslobodi takve ubitačne samovlade jednog od roditelja. – Opet, drugi su polagani, nenadareni i malo načine. Ali zato toliko brže pokažu prstom, ako netko nešto ne uspije, i omalovažavaju, što drugi načine dobro. I to je zaobilaznica, koja otkriva neostvarenu i nesređenu težnju za prvim mjestom.
Kada Isus danas dijeli pouke gostima, koji se guraju naprijed, ima u mislima sve nabrojene i njima slične. Želi reći, da samo Bog, koji je jedini istinski ugostitelj svih ljudi. zna, kakvo mjesto kome pripada i da moramo samo od Njega, koji nas jedini istinski poznaje, očekivati poziv: Prijatelju, pomakni se na više…
Dodaje, da će u dijeljenju mjesta uzeti u obzir, ako smo pomogli doći na više mjesto onima, koji sami sebi nisu mogli pomoći.
