Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme:
S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: “Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!
Tko od vas, nakani graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ‘Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti može li s deset tisuća presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.
Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik” (Lk 14, 25-33).
____________
Oko Isusa se okupilo mnoštvo ljudi. Nema sumnje, da se razveselio vidjevši brojne slušatelje. Ali kao da je znao, da samo veliki broj nije cilj njegova naviještanja. Ako bi mu bilo stalo do broja umnožio bi kruh i učinio još nešto, zbog čega bi ga hvalili i jurili za njim. Izabrao je drugačiji put. Pred slušatelj je postavio neobične i teške zahtjeve, koji su okupljeno mnoštvo pošteno uzdrmali. Rekao im je da moraju biti pripravni odreći se svega što im je najdraže na svijetu, vlastitog života i vlastite rodbine… ako žele baštiniti vječni život.
Povijest je puna takovih primjera, imena i osoba koje su darovale život za vrednote koje su im bile svete. Biskup Romero u San Salvadoru, čak je riskirao život, kada je javno i glasno rekao, da se zemlji događaju u nebo vapijuće nepravde. Pred oltarom su ga ubili. Poznajem prijevoznika kojemu vratar u poduzeću pravi svakojake neugodnosti, gdje samo može, jer mu se nije htio pridružiti u prljavim poslovima. Slušao sam o djevojci koju je zamjenik voditelja tvrtke izabrao za svoju tajnicu, ali joj je uskoro dao do znanja zašto je to činio. Naklonost bi mu morala uzvratiti svojom naklonošću. Zahvalila mu je na službi, rekavši, da mu ne želi biti ono, što su mu bile prijašnje tri.
Ljudi takova kova nisu gusto posijani. Za govornikom poput Isusa koji postavlja takove zahtjeve ne trči mnoštvo. Ali ljudi takova kova su potrebni svijetu. I u svijetu gdje je mnogima jedina vrednota kruh i igra potrebni su svjedoci vrednota koje nadilaze kruh i igre. Ti su svjedoci svjetlost vječnosti koji nam rasvjetljavaju put da nas neobuzme moralna tama. Oni su čvrsti potporanj na koji se možemo oslonuti dok nam se trese tlo pod nogama.
Evanđelje ne veli kako je mnoštvo primilo Isusove zahtjeve. Možemo si zamisliti da su i ovoga puta kao i jednom drugom zgodom mnogi otišli jer im je ovaj govor bio tvrd. I uvijek je bilo tako kada je Evanđelje tražilo odlučne svjedoke.
Jeli i naše vrijeme slično ovome kojega opisuje naš evanđeoski izvještaj?
