Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Apostoli zamole Gospodina: „Umnoži nam vjeru!“ Gospodin im odvrati: „Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.“
„Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: ‘Dođi brzo i sjedni za stol?’ Neće li mu naprotiv reći: ‘Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?’ Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’“ (Lk 17, 5-10).
___________
Ako bi netko učinio popis stvari, za koje naši vjernici obično mole, bilo bi sigurno na prvom mjestu zdravlje, zatim sreća u radu, uspjeh u školi i drugo.
Apostoli nam daju drugačiji primjer. Isusa mole: „Umnoži nam vjeru!“ Nije dopustio, da mu dva puta vele. Ali o vjeri im je progovorio riječima, kakve nisu očekivali. Rekao je, da bi njihova vjera morala biti tako snažna, da bi bila sposobna zapovijedati dudu, da se baci u more i taj bi poslušao.
Nije zapisano, da bi Isus sam učinio takvo čudo. Koliko znamo, nije ga učinio nijedan apostol i kasnije nijedan svetac. Zašto bi? To bi bila samo paša za oči i hrana za radoznalost. A Evanđelje je cijelo usmjereno na duhovnost, zato i Isusov primjer ima duhovno značenje. Želi reći, da moraju biti vjeri moguća takva djela koja prerastaju čovjekove sposobnosti. A takvih djela u životopisima svetaca ne nedostaje.
Koliko ih je radi Isusa ostavilo oca i majku, braću i sestre, polja i travnjake i sve ostalo i pošli su za Njim. Drugi su zaista ozbiljno shvatili Isusovo obećanje: “Tko izgubi život radi mene, naći će ga.” Išli su u smrt u vjeri, da će primiti vječni život. Takva vjera premašuje ljudsku pamet i vrijedi više od one, koja bi dud bacila u more.
Šutjeti, i kada si uvjeren da ti se čini nepravda; ne praviti se mučenikom, kada te zapostavljaju; opraštati radi vjere u Isusa – veće je junaštvo i dokaz dublje duhovnosti, za naše međusobne odnose je veće značenje, nego presađivati drveće u more.
Dobro djelo, za koje nisi primio ni zahvalnost, ni plaću, ni osjećajno zadovoljstvo, nego si ga učinio iz čiste vjere zar ne vrijedi više, nego u vodu bačeno drvo?
Davati “za Bog plati”, kada nisi očekivao, da će ti ikada biti vraćeno. nego se samo pouzdati u Božju računicu, znači jaču vjeru, nego premještati gore i presađivati drveće.
Gdje je Bog našao takvu vjeru, preuzet će brigu i za zdravlje, rad, školu i sve ostalo. Ne radi se samo o tome. Samo takva vjera svjedoči za Boga. Sve drugo je: daj – dam. – Amen.
