Čitanje svetog Evanđelja po Luki.
U ono vrijeme: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: “U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ‘Obrani me od mog tužitelja!’ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’”
Na to reče Gospodin: “Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?” (Lk 18,1-8).
_____________
Isus nam u današnjem Evanđelju preporuča, da uvijek molimo i da nam molitva ne dosadi. Mnogi vjernici, koji tu preporuku uzimaju ozbiljno često puta su razočarani i prestanu moliti. Vele, da mole i mole uzalud, da ih Bog ne čuje i ne uslišava. Pitaju se, zašto treba na uslišanje čekati i čekati, kada je rečeno, da Bog neće zadržavati uslišanje, nego pohititi u pomoć.
Možda bismo morali Isusovu misao shvatiti malo dublje. Noću i danju moliti znači potpuno i bez pridržavanja, a da ne izuzmemo nijedan trenutak, da prepustimo sve Bogu, neka On s nama raspolaže. Vjerovati, da je naš život, naše tijelo, naša duša, naše zdravlje i naša bolest, naša kuća i naš imetak, naši prijatelji i naši neprijatelji, uopće sve, što smo i što imamo, pa i naša povijest i naša domovina, naš narod i naša Crkva… da je sve to noću i danju u dobrim rukama, jer je u Božjim rukama.
Isus je suca zato prikazao tvrda srca, da je udovici dao mogućnost ustrajnosti. Kada bi sudac bio dobar, vjeran i pošten, Isus nam ne bi mogao ženu prikazati za uzor ustrajne molitve. Žena mora vjerovati i u toj vjeri ustrajati, iako izgleda, da je uzalud jer je sudac za njezinu tjeskobu bez srca i gluh za njezine molbe. Pouka je, da moramo vjerovati u Boga i u toj vjeri ustrajati i onda, kada se čini, da se sve urotilo protiv nas i da je Bog čak i gluh. Bog, naime, nije gluh. Ako nas ne usliši, ne znači da nas neće ili ne može uslišati, nego da hoće znati, koliko je u nama ustrajnosti i kakvo je naše povjerenje u Njega.
Izraz »brzo« znači, da Bog već sada vidi i vodi našu sudbinu, da već sada misli na nas, da smo već sada u Njegovoj ruci, da se već sada vrši Njegova volja i da već sada sve usmjerava i okreće na naše dobro.
Takva vjera nije laka. Zato na kraju pitanje, hoće li Sin Čovječji na zemlji naći vjeru, kada dođe. Budući da je uvijek tu, pita tebe i mene, imamo li već sada takvu vjeru.
