Čitanje svetog evanđelja po Mateju
U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: “Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!” Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: „Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama! Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.“ (Mt 3,1-12)
___________
Svetopisamski stol današnje nedjelje bogato je prostrt i daje nam mogućnosti za različita tumačenja. Jedno, iako na prvi pogled zastrto, je nada. Nada nam je u današnje vrijeme, punom straha i zaljubljenosti u ništa, nadasve potrebita.
S nadom nas u prvom čitanju ispunjava prorok Izaija, hada nam oslikava neobične prizore: vuka koji mirno prebiva s janjetom, tele, lava r ovcu koji složno žive zajedno, kravu i medvjedicu na istom pašnjaku, dijete koje se bezbrižno igra nad zmijskim leglom …
Izaija je dobro poznavao život. Znao je, da se njegova proroštva na zemlji neće nikada ostvariti. Unatoč tome, ipak je to zapisao. Vjerovao je u dobru volju brojnih ljudi koji se trude za lijepe međusobne odnose. Vjerovao je u razvitak čovjeka u čovjeku koji u stalnom naporu nadvladava i prerasta ono, što je u njemu životinjsko. Kao nadahnut, prorok je prvenstveno vidio vremena, kada će se ljudi truditi da ostvare Kristovu Radosnu Vijest.
U drugom čitanju apostol Pavao pobuđuje u nama sličnu nadu.
Najviše nade leži u evanđelju u snažnoj ličnosti Ivana Krstitelja. Najprije s time, da Ivan uopće nastupa. Da ne donosi nadu, Bog ga ne bi ni poslao.
Ivan pobuđuje nadu kao snažna i čvrsta osoba. Njegov nastup, njegova odjeća, hrana, njegov stas i glas – sve se uzdiže nad svagdašnjicom, sve je usmjereno k nadi u nešto više, onostrano, vječno.
Ivan pobuđuje nadu, jer govori o pšenici koja će sigurno biti spremljena u Božje žitnice.
Glavna Ivanova nada je Onaj kojega navješćuje. Doći će Netko, sigurno će doći koji je veći od njega i od svih nas. Doći će, da nas krsti svetim Duhom i ognjem.
Ivan nipošto ne miluje. Njegov štap, njegov korak i njegov glas oštro udaraju. Ponekad čak i prijeti. Ali ne zato, da satre i uništi, već zato, da probudi, otrijezni i izazove pokoru. A sve to radi nade.
Svi naši adventi i Božići dani su nade.
