22. siječnja: 3. NEDJELJA KROZ GODINU A

403

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

A čuvši da je Ivan predan, povuče se u Galileju. ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska – narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Otada je Isus počeo propovijedati: “Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!” Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: “Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!” Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu (Mt 4,12-23).

______

Evanđelje o „početku Vesele vijesti“ navodi tri stvari: – Bog je u Isusu Kristu došao na svijet, u njemu je počelo kraljevstvo Božje. U njemu se ispunilo obećanje. – Kad Bog dolazi u svijet i u svijetu počinje ostvarivati svoje kraljevstvo, neka mu se čovjek obrati i neka prihvati njegovu ponudu. Ako želi uspjeti, neka se “obrati”, promjeni i postane novi čovjek. – Ovom Božjem kraljevstvu potrebni su ljudi koji će mu kao glasnici stajati na raspolaganju i dalje naviještati poruku što je došla i širiti je. Stoga Isus neposredno poslije proglasa ovoga Božjega kraljevstva poziva apostole da ga nasljeduju.

U velikim svjetskim događanjima kao i u malom životu ponajprije nas zanimaju počeci. Kako je počela ona kršćanska vijest koja je još dovoljno živa da ovoga prijepodneva poziva na službu Božju milijune ljudi u svijetu? Gdje je, kako i kojim je riječima počela ona vjera od koje vi i ja očekujemo sve, dapače i vječni život?

O tom početku smo upravo slušali: „Otada je Isus počeo propovijedati: ‘Obratite se! Približilo se kraljevstvo nebesko!’“, kao i za nas ovdje u (NN) ispunja ono što je prorok Izaija prorekao ranije: „Narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.“

Onaj je trenutak, kad je Isus započeo svoje djelo u Kafarnaumu na Gezenejskom jezeru – bilo je to oko tridesete godine naše ere – vrlo snažno, kao nijedan drugj, utjecao na naš život i obilježio ga. Taj čas, veliki zvjezdani trenutak povijesti, poklonio je čovječanstvu njegove najveće i najdraže zastupnike: jednog Sv. Benedikta, jednog Sv. Franju Asiškog, Maksimilijana Kolbea, majku Tereziju… Budući da je Jedan prije dvije tisuće godina rekao: „Stiglo je kraljevstvo Božje; obratite se, primite ga, stupite u svjetlo“, uvijek je bilo ljudi koji su svjetla ljubavi, praštanja i istinske čovječnosti blagim rukama i utješnim riječima stavljali u smrtne sjene krivnje, grijeha, ratova i mržnje. Od toga zvjezdanog trenutkas Genezaretskog jezera svijet više nikada nije bio bez zvijezda nade i ljubavi.

Što je nekoć započelo na Genezaretskom jezeru, neka se dalje naviješta. Stoga je Isus, kad je počeo propovijedati, pozvao svoje učenike: ujedno učenike i širitelje poruke: “Pođite za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!”

Prvi su se apostoli zvali Petar, Andrija, Jakov i Ivan. “Ovi ostaviše čamac i svog oca i pođoše za Isusom”. Njih je slijedio Pavao koji nosi Poruku do granica tada poznatoga svijeta. “Narod što je sjedio u tmini vidje svjetlost veliku.” Isusova je riječ taknula Franju Ksaverskog i tjerala ga do Indije i Japana. Još uvijek ljudi i žene ostavljaju svoj zavičaj i idu u daleke zemlje, ne iz turističke pobude nego jer ih je ova riječ taknula: “Dođi i slijedi me!” Ne zato što ih je obuzimala želja za dalekim putovanjima, nego da naviještaju što je nekoć na Jezeru započelo: “Otada je Isus naviještao: ‘Blizu je kraljevstvo Božje!’” Svaka je naša propovijed, ma kako ona bila jadna, odjek one poruke koju su ljudi na Jezeru prvi put čuli i slušali.

I nas je dostigla ova riječ, i mi je moramo dalje naviještati. Sad smo pozvani. Kod naviještanja ove najvažnije vijesti što je ikad do ljudi doprla ne smije biti prekida. Ako u školi nedostaju vjeroučitelji, tada su roditelji najpozvaniji da budu vjerovjesnici svojoj djeci. Danas je posvuda ona “zemlja uz more” što čeka poruku. Najbolje naviještanje – priopćavanje one poruke koju je Isus nekoć započeo naviještati na Jezeru – jest naš život obilježen Božjom ljubavlju.