29. siječnja: 4. NEDJELJA KROZ GODINU A

310

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Isus ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati: „Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!“ (Mt 5,1-12a).

__________

Kako bi divno morao izgledati svijet u kojemu se ova poruka o blaženstvima ne samo slušala nego i po njoj živjelo! Mahatma Gandi, veliki Indijac, govorio je da bi poruka blaženstava morala preokrenuti svijet u svijet mira kad bi kršćani po njoj živjeli. No kršćani su kao kamenje koje stoljećima leži u vodi a da ne upija kapljice.

Zapravo: mi kršćani slušamo poruku Govora na gori, a svoj svakodnevni život oblikujemo prema sasvim drugim načelima. Pokušat ću ta načela, koja u praksi određuju naš život, suprotstaviti Isusovim blaženstvima.

Kako Isus kaže?

Kako mi, nasuprot tomu, govorimo i djelujemo?

“Blago siromasima duhom!”

Ne! Moralo bi se biti bogat jer novac vlada svijetom! –

“Blago ožalošćenima!”

Ne! Izbjegavaj brigu, bježi od boli, život je ono što se voli! –

“Blago nenasilnicima!” Ne! Mora se koračati preko leševa. Blagoslovljeno je ono što čini čvrstim.-

“Blago milosrdnima!” Ne! Jesti samo, to čovjeka goji. –

“Blago krotkima!”

Ne! Treba biti prepreden da bi se svoje ovčice držalo na sigurnom.

“Blago mirotvorcima!”

Ne! Treba ljude razdvajati da bi se njima vladalo.

“Blago progonjenima zbog pravednosti!” Ne! U opasnim se vremenima treba okretati prema vjetru.-

“Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju!”

Ne! Blaženi kojima svijet aplaudira jer dobivaju ordenje i visoka odličja.

Neprestano se tvrdi da je kršćanstvo zakazalo. Isusovom porukom nije se svijet promijenio. Nepravda je ostala, ratovi su postali još strašniji, bogati se hrane, a sve je više siromašnih. Dakle, je li kršćanstvo zakazalo? Ne, nije zakazala kršćanska poruka nego mi kršćani, koji slušamo Isusova blaženstva, a živimo i ravnamo se po ovosvjetskim blaženstvima. Zbog toga trpi svijet od svoga vlastitoga evanđelja koje se klanja sili i novcu a nas upropašćuje. Već Pavao govori o plodovima tih lažnih blaženstava: “Budući da su odbili priznati Boga, Bog ih je predao pokvarenu mišljenju da bi činili što je nedolično: puni svakojake nepravednosti, pokvarenosti, lakomosti, zloće, puni zavisti, ubojstva, svađe” (Rim 1,28s)

Naprotiv, gdje ljudi svoj život oblikuju prema blaženstvima, ondje nastaju u ovom svijetu oaze mira, radosti, bratske ljubavi i pravednosti.

Jedan primjer:

Godine 1226. preminuo je sv. Franjo Asiški. Njegova jedina mudrost bijaše “slijediti Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista”. Tako mu je uspjelo proširiti srce bogataša i razveseliti srca siromaha. Tko ga je pogledao, poželio je biti dobar i stupiti s Franjom u divne prostore slobode, dobrote i bratstva.

Možete i sami pronaći dosta sličnih primjera. Sjetite se Alojzija Stepinca, Maksimilijana Kolbea, pape Ivana XXIII., Majke Terezije…