5. veljače: 5. NEDJELJA KROZ GODINU (A)

380

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: “Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.” “Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima” (Mt 5,13-16).

___________________

Ako se želimo riješiti “podignutog prsta”, o čijoj se zloporabili možda govorilo prošle nedjelje, tada današnje evanđelje dobro odgovara ovoj nedjelji. U govoru na gori Isus ne čita bukvicu ljudima oko sebe. Ovdje se ne kaže: Vi trebate biti sol zemlje”, ili “Budite svjetlo svijeta!” Isus samo potvrđuje: “Vi jeste sol zemlje! Vi jeste svjetlo svijeta!”

Ako vjerujemo i u vjeri se čvrsto držimo Isusa – prije svega u onomu što je rekao u Govoru na gori – tada smo zaista svjetlo svijeta. I samo zato što smo pristali da budemo Božja djeca, svijet sa čuđenjem gleda u nas. Gleda pozorno i kritičkim očima, ne odobravajući, ali i čudeći se zbog našeg dobrog odnosa s Bogom.

Međutim, ipak ima kršćana koji s tim nisu načistu. Ima kršćana koji bi htjeli biti sve drugo samo ne “svjetlo svijeta”. Koji ne podnose da drugi, koji su još na putu prema istini, gledaju u nas. Koji odbijaju i to da su upoznali svjetlo istine.

Oni, doduše, govore o tome da je znak tolerancije i skromnosti ne prikazivati se čuvarima istine. Ali, konačno, nije njihov uspjeh to što su “zakupili” istinu, nego je to Isusov dar. Nijedan čovjek ne može postaviti zahtjev da sam ima pravo. Nijedan čovjek ne može tvrditi da može dati konačni odgovor. Ali to Bog može. A Isus je Božji Sin i on nam je, kako kaže Pavao jedini donio blagu vijest o Bogu.

Tako je i s Isusovim obećanjem: Vi ste sol zemlje. Mi smo kao oni koje je Bog pozvao u život da budemo savjest svijeta. Dajemo dobar okus sivoj svakidašnjici, vraćamo vatru mrtvim, tupim drvima trulih kompromisa.

Ni ovo nije uvijek posve jednostavno i nikako nije prva zadaća kršćana. Tko iz vlastitog vjerničkog iskustva ne želi postati blizak svim drugim ljudima, na toga se odnosi Kristov prigovor: “Vi ste od jučer! Ne smijete biti ljudima tako daleki! Ne možete to danas od ljudi zahtijevati!

Ako se pognemo pod ovim prigovorima, nismo više sol, nego samo juha. Ali, ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Ne vrijedi više ničemu. Ako mi kršćani želimo biti kao svi drugi – i to je jedan oblik strašljivosti – tada više ne vrijedimo kao kršćani.

Drage sestre i braćo, tako je to s obećanjima Kristovim: svaki Božji dar je istodobno i zadaća koju treba ispuniti. Tako se ne može izbjeći podignuti prst s početka propovijedi. On, međutim, ne stoji u središtu Evanđelja – u današnjem Evanđelju on je samo dodatak. Ne možemo korigirati strašljivost kršćana time što ćemo prijetiti samima sebi: ne smiješ biti tako strašljiv! Nego, pomozimo jedni drugima riješiti se ovih tjeskoba – koje i ja stalno imam i koje me smetaju da budem dobar svećenik – time što ćemo se hrabro podsjećati na Božje obećanje. Zbog toga je i ovo evanđelje danas ponovno pročitano iako ste ga, sigurno, već nekoliko puta čuli. Da bi smo se ohrabrili ovim podsjećanjem.

“Ti si svjetlo svijeta! Ti svijetliš ljudima jer te Bog rasvjetljava. Ljudi će slaviti Boga kad budu vidjeli tvoja dobra djela. Ti si onaj koji bezbožnom društvu i okolišu ponovno daješ okus životne radosti. Ti si sol zemlje, to jest ljudi!

Budimo zahvalni što smo dobili takav dar, odnosno zadaću. I da je zajednički možemo ispuniti.