Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: „Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati“ (Iv 14,15-21).
______
Evanđeoski tekst nam donosi oproštajne riječi što ih je Isus izgovorio na Posljednjoj večeri, u noći uoči svoje smrti. Sam zna da će ga sutra osuditi na smrt i razapeti i da će njegovi apostoli biti kao ovce bez pastira. Govori im unaprijed da ih pripravi: „Sotona je tražio da vas prorešeta kao pšenicu“ (Lk 22, 31), tj. on će vas tresti do zadnjega daha dok se ne ugasi vjera vaša kao svijeća u oluji. Osjećat ćete se onda kao siročad, kao ovce ostavljene u pustinji, bez svoga pastira.
Kad dođe taj čas, sjetite se mojih riječi: „Molit ću Oca i on će vam dati drugoga Branitelja, koji će zauvijek biti s vama. Neću vas ostaviti kao siročad, doći ću k vama.“ Ovo su bile vrlo utješne riječi Kristovim učenicima, kako nekoć, tako i danas.
Iako ne vidimo Gospodina, iako se osjećamo ostavljenima, on je po Duhu svome uz nas. A taj Duh je naš „Branitelj“ kojega možemo zvati i dozvati u svakoj nevolji. U ovom Branitelju, svome odvjetniku, zagovorniku i tješitelju nazočan je zaista uskrsli Krist u svojoj zajednici, kod svakoga od svojih učenika. „Neću vas ostaviti siročad, doći ću k vama i vi ćete me vidjeti i radovat će se vaše srce.“
Kad je vjera sv. Antuna Pustinjaka bila toliko teško iskušavana i stavljana u pitanje da je jedva mogao izdržati, pitao je svoga Učitelja: „Gospodine, gdje si bio kad sam bio tako teško kušan!“ Učitelj je odgovorio: „Bio sam usred tvoje duše i radovao se tvojoj hrabroj borbi.“
Mi kršćani nismo nalik na siroče kojemu je od njegovih roditelja kao uspomena preostalo samo nekoliko fotografija i nekoliko pisama, kratki oproštaj i ono što o njima pripovijedaju susjedi. Naša povezanost s Isusom iz Nazareta ne sastoji se samo u prisjećanju na njegov iščezli zemaljski život kako nam ga je predalo evanđelje. Naprotiv, Gospodin govori nama: „Vi ćete me vidjeti jer ja živim, i vi ćete živjeti.“ Uskrs ne znači samo da njegova stvar i dalje živi, da će njegova riječ i djelo i dalje bez bojazni ostati i djelovati onako kako živi djelo nekog umjetnika ili pronalazak nekog tehničara i pjesma nekog pjesnika. Ako njegovo djelo dalje samo živi, a on je osobno ostao u grobu, onda smo mi kršćani stvarno sirote, koje se samo na osnovu nekoliko izvještaja mogu svega prisjećati. Naprotiv, ovdje vrijedi riječ: „Vi ste u meni i ja sam u vama!“
Kao Kristova zajednica, ne skupljamo se samo zato da ga se prisjećamo i da prepričavamo priče iz njegova života i da se pomoću njih izgrađujemo. On, Uskrsli, u našoj je sredini, govori nam svoju riječ, lomi s nama kruh i kaže: „Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28, 20).
Tu blizinu života Gospodina iskusio je prvi mučenik Crkve Sv. Stjepan. Umirući, on gleda „otvorena nebesa i Isusa koji stoji s desne Očeve“. To znači da Isus ne ostavlja svoga svjedoka samoga. On koji sjedi s desne Očeve, ustaje da bi pomogao svome svjedoku i kaže mu: „Ne boj se, ja sam s tobom!“
Nama ljudima, da bismo mogli živjeti, potrebna je zbrinutost i zavičaj. Preuzmite takve Gospodinove riječi u svoj život s vjerom i povjerenjem! „Ja sam u svome Ocu a vi ste u meni i ja u vama… Tko mene ljubi, njega će ljubiti moj Otac, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.“
Tko tako vjeruje, tko ima povjerenja u takve riječi, taj se osjeća zbrinutim u Gospodinovoj brizi i ljubavi, taj može i u mračnoj dolini smrti govoriti: „Gospodin je pastir moj; zla se ne bojim, jer ti si sa mnom“ (Ps 23).
