18. lipnja: 11. NEDJELJA KROZ GODINU A

211

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: „Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.“ Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda. Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: „K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Putem propovijedajte: Približilo se kraljevstvo nebesko! Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!“ (Mt 9,36-10,8).

________

Današnje Evanđelje nabraja nam dvanaest imena muževa, koje je Isus izabrao za apostole. Što znamo o njima?

Petar će postati stijena buduće Crkve. Unatoč vrlo ljudskim crtama svoga značaja. Kada je morao moliti, zaspao je. Kada je morao misliti na nebo, mislio je na zemaljske stvari. Kada je morao svjedočiti za Isusa, prisegao je da Ga ne pozna.

K Isusu ga je doveo njegov brat Andrija. Toga možemo smatrati predstavnikom onih, koji drugima pomažu da idu naprijed, a sami ostaju u pozadini.

Braća Jakov i Ivan dobili su ime sinova groma, jer su zazivali Božju kaznu na negostoljubivo samarijsko solo. Ivan će kasnije biti vrlo plemenit. Stajat će pod križem, ali ni jedne riječi neće izgovoriti protiv Isusovih ubojica. I Ivan i Jakov pokazat će spremnost, da piju iz Isusovog kaleža.

O Filipu i Bartolu znamo, da su pod smokvinim drvetom mudrovali, da li je moguće, da Mesija dođe iz onako ozloglašenog gnijezda, kakvo je bio Nazaret.

Toma se sa svojim vladanjem zauvijek upisao u društvo sumnjivaca i pesimista.

Iz Matejeva zvanja mogli bismo zaključiti, da mu je novac udario u glavu. Da je zaista bio takav, Isusu i Njegovoj pratnji ne bi priredio onoliku gozbu. Zahvalni smo mu, da je tako dobro zapamtio tolike Isusove riječi i da ih je sačuvao u Evanđelju.

O Jakovu, Tadeju i Šimunu znamo samo toliko, da su se ubrajali u Isusovu dvanaestoricu.

Juda je dobro počeo, loše nastavio i još lošije završio. Koliko bismo ga radije vidjeli raskajanog pod križem, nego obješenog na užetu.

Bili su ljudi, slični nama. Zašto je Isus upravo njih pozvao u svoj uži krug, ne znamo. Nije iz njih načinio nadzemaljska bića. Ostali su ljudi, kao i prije. Ali, primili su zadaću, koja nadilazi ljudske sile: trebali su naviještati Kraljevstvo Božje.

Učinili su, što su mogli. Ono, što sami nisu mogli učiniti, učinio je Onaj koji ih je izabrao i poslao.