Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: “Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko ljubi svoj život poradi mene, naći će ga.
Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.” (Mt 10,37-42).
________
Izgleda da se Isus iz Nazareta vrlo malo razumio u izbornu kampanju i u reklamu. Svaki političar hvali sebe i svoj program obećavajući udoban život i zlatna brda svojim biračima. Poznajemo i “izborne poklone” pred izbore: manje radnih sati, veća plaća, osiguranje mirovine i porast životnog standarda, više demokracije, manje prisile. I ovim generacijama diktatori samo obećavaju zemaljski raj…
U takvoj se politici i sustavima Isus iz Nazareta ne bi mogao upotrijebiti kao ministar za propagandu. Svojim sljedbenicima nije obećavao “izborne poklone”. Naprotiv, onima koji ga žele nasljedovati on lijeva čisto vino: “Tko želi biti moj učenik, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!” Tko ide za mnom, mora biti spreman i na gubitak svoga života.”
Zašto je ipak, usprkos svemu, našao pristalica kao nitko prije njega? Od svojih je učenika zahtijevao više negoli svi drugi. Ali nije od njih nikad zahtijevao više negoli od samoga sebe. Ne pripada onim vođama koji od svojih pristalica zahtijevaju “potpuno zalaganje do gorke smrti”, dok sami sjede u sigurnom “bunkeru za vođe”. Od svojih zahtijeva spremnost “izgubiti svoj život” tek nakon što je sam dao svoj život. Zahtijeva križ, ali samo onaj križ koji je on, kao prvi, nosio do gorke smrti. Zahtijeva krajnju dosljednost, ali je i sam vršio Očevu volju mnogo dosljednije nego što će to zahtijevati od nas. On može zahtijevati nasljedovanje jer ide pred svojima.
Isus je križu oduzeo najgorči žalac, žalac besmislenosti time što je dobrovoljno uzeo križ na svoja ramena, što ga je učinio znakom spasonosne i oslobađajuće ljubavi. Odsada, gledajući na križ, možemo pjevati: “Ti si sigurne ljestve k vječnom životu što ga daje Bog. Ti si jaki most preko kojega svi pobožni prelaze preko bujica. Ti si hodočasnički štap s kojim sigurno hodočastimo, bez kolebanja i padanja. Ti si nebeski ključ koji nam otvara život, po tebi nama darovan.”
Ne smijemo otupiti oštrinu rijei o nasljedovanju križa i zamijeniti je malim žrtvama i svakodnevnim križićima. Kako ozbiljna može biti ta riječ, možemo se uvjeriti upravo danas kad čujemo da su strijeljani misionari, u Kini na slobodu pušten biskup nakon trideset godina zatvora, svećenici mučeni i umoreni…
Ne smijemo ublažavati oštrinu križa. Već sutra može ležati na našim ramenima u svoj svojoj krutosti i može zahtijevati naše apostolstvo i iskušavati ga.
Jedan je zavidni, zlovoljni čovjek vidio kako u nekoj pustinjskoj oazi raste mlada palma. Uzeo je teški kamen i stavio ga usred njezine krošnje. Mlado se stablo treslo, ali mu nije uspjelo odbaciti kamen. Onda se odlučilo živjeti s njime. Puštalo je svoje žile dublje u zemlju te su grane postale dovoljno snažne za nošenje teškog kamena. Godinama kasnije došao čovjek da se raduje osakaćenom stablu, ali ga je uzalud tražio. Palma, koja je u međuvremenu postala najvećom u cijeloj oazi, reče čovjeku: “Moram ti zahvaliti, tvoj teret me je ojačao.” Otkako ga je Krist iz ljubavi prema nama uzeo na svoja ramena, ovaj mučni teret, križ, izgubio je svoju besmislenost. Otada križ može postati ljestvama što vode prema gore, u život unutarnje slobode i predane ljubavi koja pomaže nositi nesavladivu bol drugih, kao što je Krist našu bol nosio na Golgotu da bi patnju i smrt podredio zakonu pšeničnoga zrna koje smrću donosi mnogo roda.
Možda ćemo pomisliti na to ako se u vrijeme odmora susretnemo s nekim križem na brdskoj uzvišici. Kristov križ ima mjesta na brdima, jer ima moć voditi nas iz dolina na onu visinu što nam oslobađa pogled za Boga koji je upravo po križu i patnjama mogao dospjeti do slave uskrsnuća.
