Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče: “Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?” 22Kaže mu Isus: “Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.” “Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ‘Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.” “A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ‘Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ‘Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.” “Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ‘Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu” (Mt 18,21-35).
_____________
Poruka o bezgraničnom opraštanju pogađa nas u jedno ranjivo mjesto. Teško nam je “iskreno”, “od srca” oprostiti. A još teže nam je neprestano opraštati i pružiti ruku pomirenja nakon svih razočarenja. Ali, iskaz je jasan: Bog je spreman oprostiti našu krivnju, ali ovo opraštanje on uvjetuje našom spremnošću da sami opraštamo od srca jedni drugima. Ukratko: Bog će oprostiti ako sami jedni drugima opraštamo. Inače ne.
Morali bismo dobro upamtiti: jedini put koji vodi do Božjega smilovanja jest put trajnoga, izričitoga opraštanja i pomirenja.
Takve nužnosti ne bismo smjeli trajno potiskivati. Predlažem, dakle, da ne govorimo dugo o “sedamdeset sedam puta sedam”, nego da radije “prije nego prinesemo svoje darove na oltar” (Mt 5,23), oprostimo svome bratu kako bismo s povjerenjem mogli gledati prema času kad će “kralj doći da s nama izvrši obračun.”
Svake nedjelje ispovijedamo u Vjerovanju: “Odonud će doći suditi žive i mrtve.” No, o tome rijetko stvarno i razmišljamo. To zvuči “tvrdo”, kao prijetnja koju ne slušamo rado. Radije govorimo o “dragom Bogu” koji sve razumije i pušta da ide svojim tijekom. Ali, u ovom evanđelju doživljavamo nešto što se ne može prečuti, a to je da Bog “ne razumije” baš sve i da ne pušta da baš sve ide svojim tokom. Ne razumije kad neki čovjek opravdava svoj grijeh kao ljudsku slabost, i, naravno, očekuje za njega razumijevanje i Boga i ljudi, jer “to sve i nije tako loše”, dok sam strogo osuđuje bližnje i ljutito odbija svako opraštanje. U današnjoj poruci doznajemo da Bog može postati “vrlo rasrđen”, kad čovjek koji sam živi od bezgraničnog Božjeg smilovanja, želi svojim bližnjima “obračunati i posljednju paru”. Bog je velikodušan ali i od nas očekuje da i mi budemo velikodušni.
Na ovom će se sudu dogoditi dolazak kraljevstva Božjega. Očitovat će se dobro i zlo, odlučit će se pravo od krivoga. Tko je znao samo za sebe i sebe smatrao mjerilom svega, naći će se “u tami vani” (Mt 22,13). Da postoji ova tama, jasno svjedoči Božja riječ: Naš se život može razbiti, može promašiti svoj cilj i kod velikog “polaganja računa” može biti nađen kao prelak. Postoji mogućnost da “padnemo” na jedinom odlučnom ispitu. Strašna je ta mogućnost. Zato za sve nas vrijedi Apostolova opomena: “Sa strahom i trepetom se trudite oko svoga spasenja!” (Fil 2,12).
Ovo je, međutim, sigurno, i u ovom se krije istinska Vesela vijest: Naš život može uspjeti i može po Božjoj milosti biti zauvijek očuvan u prostorima njegove vječne ljubavi.
Trebalo bi ovu istinu imati pred očima pri svakom svom poslu i djelovanju: naš će se život prosuđivati i mjeriti. Ispitivat će se je li otkan od stareži i jeftinoga materijala. Ili je to predivo protkano zlatnim nitima dobrih djela, hrabrih odluka i uvijek nove spremnosti na međusobno opraštanje i novo započinjanje.
“On će doći suditi žive i mrtve.”
Ovu poruku ne smijemo prečuti.
