Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Isus im ponovno prozbori u prispodobama: „Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!” “Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali.”. “Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’” “Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih” (Mt 22,1-14).
_________
Tri nedjelje redom bili smo s gospodarom u vinogradu. Danas nas zove na svadbeno slavlje svoga sina. Očito želi veliku svečanost, jer želi da su sva mjesta u dvorani ispunjena.
Taj gospodar je Bog. Najprije je pozvao na gozbu Božjega kraljevstva židovski narod. Budući da se pokazao nevrijednim, kasnije su bili pozvani drugi narodi.
Neki duhovni pisci tumače današnji evanđeoski odlomak kao Isusov poziv na češće primanje Sv. Pričesti. Gozba, na koju poziva gospodar, je Misa. Kršćani moraju na njoj radosno sudjelovati i primati Tijelo Kristovo.
Ipak, moramo zaći mnogo šire i mnogo dublje. Božja svadba je cjelokupna kršćanska objava. Obuhvaća Kristovo Utjelovljenje, po kojemu je cijelo čovječanstvo uzdignuto na razinu Božjega posinjenja. Obuhvaća otkupljenje, po kojemu nas Krist poziva, da zajedno s Njime prevladamo svako duhovno i tjelesno zlo u vjeri i nadi, da će sve na kraju biti zaista prevladano. Obuhvaća posvećenje, koje Krist ostvaruje po mnogostrukom djelovanju Crkve. Konačno, obuhvaća i obećanje vječnoga života, gdje ćemo, kada ga postignemo, moći uskliknuli: Vidite, to je naš Bog!
Ovu gozbu ljudi si nikako sami ne bi mogli pripremiti. Jednako tako ni s čim nismo zaslužili, da bismo bili pozvani na nju. Da smo pozvani, to je dar Božje dobrote.
U Evanđelju postoje različita mjesta, koja ne tumačimo doslovno, nego simbolično. Kada na primjer, Isus govori apostolima, što neka ne nose na svoja apostolska putovanja (novac, torbe, palice…), želi im reći, neka se više, nego na sva izvanjska pomoćna sredstva, pouzdavaju u unutarnju snagu Evanđelja.
Upravo tako moramo u današnjim evanđeoskim riječima o čovjeku bez svatovskog odijela i o tome, da je mnogo zvanih, a malo izabranih, tražiti njihovu osnovnu misao. Ta je, da konačno svaki sam odlučuje o svom sudjelovanju na Božjoj gozbi. Pozvani smo, ali za doličnu odjeću mora se svaki sam pobrinuti. Bog je svima pripremio mjesto, ali doći i zauzeti ga, to mora svaki sam učiniti.
