Najprije zahvaljujemo dragom Bogu za sve što jesmo, službenice Njegove ljubavi. Hvala MU za svu brigu kroz 25 godina služenja i pomaganja našoj braći u Ugandi.
Na blagdan Kraljice sv. Krunice, 7. listopada ove godine, mi, sestre, misionarke Kćeri Božje ljubavi proslavile smo svoj srebreni jubilej rada u misijama u Africi.
Dan je bio prekrasan, a uzveličali su ga pozvani uzvanici u manjem broju. Uz nas sestre, pozvali smo svećenike, časne sestre i župljane koji su bili s nama od samoga početka našega misionarskog rada. Nije bilo moguće sve pozvati jer je u Africi običaj iza euharistijskog slavlja, tj. svete mise – pozvati sve na ručak. Kao u cijelom svijetu, a najviše kod nas ovdje se osjeti ekonomska kriza – posljedice rata u Ukrajini, Kongu, Sudanu, a na žalost sad nas još gore čeka… posljedice rata u Svetoj Zemlji.
Kad smo nas pet sestara iz različitih provincija, država došle u Ugandu prije 25 godina bilo je sve drugačije nego danas. Tada je u Ugandi bilo 22 milijuna ljudi, a danas nas je 46 milijuna. Uganda je po natalitetu jedna od najmlađih zemalja svijeta. Skoro pola populacije u Ugandi je ispod 15 godina. Ima još starih ljudi koji su živjeli disciplinirano računajući na razne bolesti, a posebno na sidu. Netko je rekao da je sida za ljude tako da danas nije problem onima koji imaju sidu reći da su zaraženi.
U Ugandi su ljudi srdačni, gostoljubivi pa je ovdje više od milijun izbjeglica iz Sudana, Konga, Eritreje…
Mi sestre radimo s djecom, mladima, bolesnima i žalosnima. Svoje misijsko djelovanje smo započele na zapadu Ugande u Ntungamu pa smo formirale zajednice u Mbarari, potrebno je bilo kupiti kuću u Kampali glavnom gradu Ugande; to je centralni dio Ugande, a sada, gdje samo, istok je Ugande. Nalazim se u biskupije Soroti. Ovdje živi Ateso pleme. U Sorotiu smo izgradile misiju, a naša zajednica je stavljena pod zaštitu sv. Josipa. Odavde idemo sa svetim Josipom dalje prema Karamoja plemenu, najsiromašnijem plemenu u Ugandi. Još je zanimljivo znati da mi je ovo treći lokalni jezik. U Ugandi je službeni jezik engleski, a onda i svahili, dok se u zemlji govori oko šesdeset različitih jezika.
Jos Jednom, zahvalne smo Bogu i našim dobročiniteljima na molitvi svakoj drugoj podršci. Ovdje bih posebno zahvalila dvojici svećenika iz Bosne na duhovnoj i materijalnoj pomoći. Bilo ime Gospodnje blagoslovljeno!
s. Vedrana Ljubić, FDC
