Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: “Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’, jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen” (Mt 23,1-12).
___________
Vi se ne dajte zvati učiteljem… i nikoga na zemlji ne zovite ocem… i ne dajte se nazivati vođama.
Mogli bismo nastaviti nabrajanje današnjeg Evanđelja: nikoga ne zovite predsjednikom, predstojnikom, ravnateljem, papom, kardinalom, biskupom, župnikom… A ipak, sve ove naslove mi ljudi upotrebljavamo, nosimo sva ta imena i vršimo određene službe. I još mnoge slične.
Isus ne želi ukloniti imena i naslove. Jedino želi ukloniti razlike, koje među ljude unašaju imena i naslovi. Čim nešto postaneš, brzo digneš glavu. Čim staneš na višu stepenicu, brzo ti se zavrti. Kada zauzmeš značajan položaj, drugačije počneš gledati na one, koji su ostali dolje. Tako je bilo s pismoznancima i farizejima. Zaljubljeni u sebe uzvisili su se iznad drugih, ponosili su se svojom prošlošću, pozivali se na svoje zasluge, jedan drugome dijelili časti, priznanja i naslove, a narodu nametali terete…
Isus bi želio, da među kršćanima to ne postoji, ili, da barem toga ima što manje. Unatoč svim razlikama, službama, naslovima, morali bismo međusobno sačuvati jednakost. Ako već netko ima veću službu i značajniji položaj, neka to nema za sebe, nego za druge: »Onaj, tko je među vama najveći, neka vam bude sluga.« Razlog za ovo je činjenica, da je uistinu samo jedan naš pravi Otac, pravi Vođa i pravi Učitelj, a svi smo mi međusobno braća.
Nekom redovniku došao je mladić i molio ga za ispovijed. Nabrojio je mnoge grijehe, koje je počinio. Tada je dodao: Pater, čuli ste, kakav sam. Stid me je pred samim sobom, pred vama i pred ljudima. Uvjeren sam, da ovo, što sam počinio, nije bilo dobro. Ja sam veliki grešnik. A o vama ljudi govore samo dobro. Govore, da ste svetac. Kako možete biti ponosni na sebe, napose kada imate pred sobom takvog pokvarenjaka kao što sam ja.
Redovnik se nasmiješio i odgovorio: Ono, što ti znaš o meni, malo je. I ono, što si rekao o sebi, također je malo. Jedini Bog zna, što si ti i što sam ja. Priznajmo, prijatelju, da smo pred Njim obojica maleni i da obojica imamo do Njega još vrlo dalek put.
