Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
“Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja.” “Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ‘Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ‘Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!'” “Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ‘Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!” (Mt 25,1-13)
____________
„Ne poznajem vas“, bilo je rečeno onim ludim djevicama, koje su došle na svadbu bez potrebnog ulja. Proigrale su sudjelovanje na svadbi.
Kod nas su svatovski običaji drugačiji. Možda će nam zato o tome više reći slijedeća, pomalo slična zgoda.
Bilo je to u vrijeme najveće turističke sezone. U nekom hotelu upravitelj je uhvatio konobara, koji je prisvojio veću svotu novca. Kao što je predviđeno u pravilniku, odmah mu je dao privremeni otkaz. U hotelu je bilo više od deset konobara. Jednodušno su se solidarizirali s otpuštenim drugom i odmah su najavili obustavu rada. Neka gostima sam upravitelj dijeli večeru, pa će drugačije misliti i razmisliti, kada se ponovno odluči na sličan korak! Upravitelj je u obližnjem hotelu odmah posudio nekoliko poslužitelja. Gosti nisu ni primijetili, da je nešto naopako.
Kada su buntovnici uvidjeli, da im plan nije uspio, drugoga su se jutra pokajnički vratili na posao. Ispričavali su se za svoj jučerašnji „promašaj“ i prihvatili se posla. Ipak je među njima bila razlika.
Petorica je iskreno žalila svoj čin, priznavajući, da su se prenaglili. Solidarizirali su se uz svoga druga, vjerujući, da mu je pričinjena nepravda.
Druga petorica govorila je isto, ali znali su da je njihov drug zaista ukrao novac. Nije mu bilo prvi put. Čak su mu i pomagali, pa da je krađa uspjela, dijelili bi dobitak. Upravo su ovi najavili obustavu rada i nagovorili na to druge u uvjerenju, da će upravitelj nasjesti njihovim prijetnjama. Hinili su žaljenje, ali su mislili u sebi: Danas si ti otjerao nas, a sutra ćemo mi tebe.
Ljude takvoga kova nalazimo i drugdje. Među obrtnicima, koji zaračunavaju dva i više puta više, nego što je potrebno; među sucima, koji se daju podmititi; među trgovcima, koji nepošteno nabijaju cijene; među vozačima, koji pobjegnu s mjesta nesreće; među diplomatima, koji su odbacili poštovanje prema istini; među državnicima, koji nesavjesno kroje sudbinu narodu. Među svima, koji se ne obaziru ni na Boga, ni na ljude, kojima je jedina životna vrednota vlastita korist.
Lako se može dogoditi, da će u vječnosti nekome kucati na vrata, ali će čuti odgovor: Nemate potrebnog ulja, ne poznajem vas!
