Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Kad se, po Mojsijevu Zakonu, navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića. Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: “Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.” Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: “Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!” A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu (Lk 2,22-40).
______________
O obitelji se dan-danas mnogo piše i raspravlja. neki žale za vremenima, kada je obitelj općenito bila priznata kao osnovna stanica ljudskog društva. Jedni tvrde, da je preživjela; njezinu ulogu trebaju preuzeti druge ustanove. Poznato je tumačen je, da je obitelj izdanak kapitalističke misaonosti i da će s tom misaonošću zajedno i propasti. Opet, drugi su za očuvanje obitelji. jedino obaveze koje bi morali imati muž i žena međusobno i prema djeci, trebale bi biti što manje.
Odbaciti obitelj radi slabosti i zloupotrebe, koje se tu i tamo u njoj pojavljuju, značilo bi isto kao ukinuti školu radi loših đaka. Mi kršćani znamo, da je obitelj ustanovio Bog, kada je stvorio i blagoslovio prvi bračni par. Isus je time, što je bio rođen i odgojen u obitelji, Božju odluku potvrdio. A iskustvo nam govori, da obitelj sadrži vrednote, koje ne može nadomjestiti nijedna druga ustanova. Dijete će biti željeno i primjereno prihvaćeno samo u sređenoj obitelji. A brojke govore, da su obitelji kod nas uznemirujuće uzdrmane. Gotovo svaki treći bračni par doživi brodolom. Posljedice su upravo zastrašujuće: ko danas se iz godine u godinu rodi sve manje djece, a po broju pobačaja smo na europskom vrhu.
Druga vrednota obitelji je toplina doma, koju dijete treba od rođenja, pa još mnoge godine iza toga. Tu toplinu mogu mu dati samo roditelji; koji ga vole i koji se vole. Djeca, koja ne doživljavaju tu toplinu, prikraćena su za nešto veliko. Kriminalisti i odgojitelji u socijalnim ustanovama znadu govoriti, da je za iskvarenost mladih većinom krivo pomanjkanje ljubavi, pažnje i topline, koju nisu imali u svojoj obitelji.
Treća vrednota: Obitelj priprema i oblikuje dijete za poslanje koje će preuzeti u društvu kada odraste. Dakako, da to poslanje dolazi od Boga! Isus se na svoje poslanje pripremao u obitelji. I kasnije se vratio u nju i u njoj napredovao u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi. Tek tada je preuzeo poslanje i. uspješno ga izvršio.
