Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U on vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: “Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju! (Mk 1,12-15).
________
„Duh nagna Isusa u pustinju”. Riječ je o pripravi na mesijansko djelovanje u osami. Prilikom krštenja Isus je od Oca dobio znak da je vrijeme za mesijansko propovijedanje Kraljevstva, a sada pobliže razmatra kakav Mesija treba biti: po želji sunarodnjaka, koji očekuju čudotvorca i izgonitelja okupatorskih Rimljana iz njihove zemlje, ili po Očevu planu. Broj od četrdeset dana provedenih u pustinji podsjeća na Mojsija koji je boravio 40 dana na svetoj gori prije dobivanja ploča Saveza (usp. Izl 24, 18). Slično se prorok Ilija kroz 40 dana obnavljao u proročkom zvanju (usp. 1 Kr 19, 8).
Evanđelist Marko u svome današnjem izvještaju navodi samo kratko da je Sotona napostovao Isusu, dok Matej i Luka opisujući istu zgodu spominju tri kušnje: Sotona je ponudio Isusu da pretvori kamenje u kruh, da se baci s Hrama i da klekne prd njega.
Sve tri kušnje poticaji su da Isus bude Mesija po želji naroda: čudotvorac, oslonjen na izvanrednu Božju zaštitu, žedan političke slave. Sotona računa na objavu očitovanu prilikom krštenja: “Ako si Sin Božji…”, znači “Ako si zaista Mesija, ako želiš da te ljudi oduševljeno prihvate kao Mesiju svojih nacionalnih snova,” onda pretvori kamenje u kruh, baci se s Hrama, klekni na koljena pred Sotonu da bi dobio svu vlast svijeta. Na Protivnikovo napastovanje Isus konačno odgovara: “Odlazi, sotono!” Kristove riječi podsjećaju na zgodu s Petrom, koji je odmah nakon obećanja primata i Isusove najave da odlazi u Jeruzalem, gdje ga čeka nasilna smrt, pokušao Isusa odvratiti od hoda u Jeruzalem. Bojao se za svoju vjeru u Isusa patničkog Mesiju: ako je Božji Pomazanik, ne smije završiti neuspjehom. Isus je i Petru rekao: “Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!” (Mt 16, 23). Obje zgode pokazuju Isusovu spremnost da i uz žrtve ostane vjeran volji Očevoj.
Isus u kušnji ne podliježe napasti. Ne bira ono što mu izgleda lakše, nego ono na što ga Bog zove. A doznaje na što ga Bog zove molitvom, postom, razmišljanjem u osami, razmatranjem riječi Božje.
Neki nas žele uvjeriti, da čovjek živi samo od kruha i samo za kruh. Samo od tijela i samo za tijelo.
Tvornice hran i pića se takmiče, koji će njihovi proizvodi biti ukusniji. Industrija pokućstva nudi opremu u kojoj ćemo se najudobnije osjećati. Modne trgovine se hvale, da će u njihovoj odjeći naša osoba najprivlačnije djelovati. Putne agncije nas uvjeravaju, da ćemo u njihovim prevoznim sredstvima najudobnije putovati. Da ne spominjemo, koliko se novca triši za uljepšavanje.
Revije koje pokazuju i naglašavaju tjelsnost, nalaze put u sve naše stanove. Razni savjetnici i savjenice koji u njima odgovaraju na pitanja čitalaca, uče da je tjelesni užitak čovjekova vrhunska vrijednost.
Sportska igrališta postaju sv više rvališta. Geslo: zdravi duh u zdravom tijelu uzmiče pred drugim geslom: tko ide na pobjedu, ne bira sredstva.
U takvom ozračju je vrijeme koje smo započeli s pepelnicom, nesuvremeno. Riječi o postu i pokori, što postavljaju granice tjelesnim užicima, zvuče strano. Isusov poziv iz pustinje, da ne živimo samo od kruha, neugodno udara na naše uši.
Čovjekovo je tijelo nešto veliko. Tako smo tijesno s njime povezani, da smijemo reći: moje tijelo, to sam ja. Ali ja nisam samo tijelo, ja sam i duh. Postojala su stoljeća kada su ljudi tako njegovali duh, da su zaboravljali na tijelo. Takvo pretjerivanje ne možemo pohvaliti. A danas tako njegujemo tijelo, da zaboravljalo na duh. Predaleko idemo u veličanju tjelesne ljepote, gasimo duh i krnjimo sklad ljudske osobe. Isus dobro zna da samo molitva, razmatranje i post donose povezanost između duše i tijela, donose sklad ljudskoj osobi.
S Isusom i mi danas ulazimo u četrdesetodnevno vrijeme posta, molitve, razmišljanja. Od njega koji se u kušnji suprotstavio ponudama Protivnika tražimo danas snagu za vjerno traženje i požrtvovno vršenje volje Božje u našim prilikama.
