Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. 1 sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini (Iv 17,11-19).
_________
Današnje Evanđelje obuhvaća devet redaka i upravo toliko puta Isus upotrebljava riječ svijet. Apostole šalje u svijet, a ujedno ih pred svijetom upozorava i veli, da nisu od svijeta.
Riječ svijet znači cjelokupni svemir, a znači također čovječanstvo kao dio svemira. Svijet u prvom značenju je dobar, ali je također i zao. Priroda nam je majka i ujedno maćeha. Mi ljudi također nosimo u sebi prvine cjelokupnog svijeta. Čovjek je čovjeku brat, ali mu zna biti i vuk.
Mnogi kršćani su se zla u svijetu prestrašili. Da bi mu umakli, odlazili su u pustinju ili se zatvarali u samostanske zidine. Tamo su se hranili i takvim mislima, kakve čitamo u znamenitoj knjižici »Nasljeđuj Krista«: »Veliki sveci povlačili su se od ljudskog društva i radije u samoći služili Bogu… Lakše je kod kuće za sebe živjeti, nego među ljudima se dovoljno čuvati… O, kako bi mirnu savjest očuvao, tko se nikada sa svijetom ne bi bavio…« (I., 20).
Taj uzmak bio je kod velike većine samo drugačiji oblik ljubavi prema istom svijetu. Samostani su bili većinom žarišta duhovnosti i središta kulture za bližu i daljnju okolicu. Jedan od takvih samostana je na primjer dao svijetu najveću misionarku, Malu Tereziju.
U drugima je Isusova poruka glede svijeta zazvučala drugačije. Bio im je poziv, koji ih je pozivao u svijet neka ga s Isusovim Evanđeljem spašavaju i posvećuju. Apostoli su se raštrkali na sve strane i posvuda propovijedali Radosnu Vijest. Sveti Pavao je baš zato tako velik, jer je bio najveći među ljudima. Obišao je tadašnje najveće ljudske mravinjake i propovijedao Evanđelje u najzloglasnijim središtima. Vidio je pokvarenost svijeta, a nije na nj zazivao grom s neba, niti nad njim očajavao, nego mu je nosio svjetlo i snagu Evanđelja u velikoj viziji: sve obnoviti u Kristu.
Tako je shvatio Evanđelje i Franjo Ksaverski. Da se držao upute Nasljeđuj Krista, nikada ne bi otišao u Indiju i u Japan. Na svojim putovanjima susretao se sa stotinama tisuća, ali zato nije postao gori. Posvetio je sebe i nebrojene druge. Ali: blagoslov s neba su na njega i na njegovu sjetvu zazivali i oni, koji su se iz ljubavi prema istom svijetu zatvorili iza samostanskih zidina.
