Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Kad bi uvečer onoga dana, prvog u tjednu – a učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata – dođe Isus, stane u sredinu i reče im: “Mir vama!” To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: “Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.” To rekavši, dahne u njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im” (Iv 20,19-23).
__________
Blagdan Duhova odgonetnuo je apostolima mnogu zagonetku. Ipak, Duh Sveti nije jednom zauvijek odgovorio na sva pitanja, koje je pred apostole i kršćane postavljao život. S Njegovim dolaskom zastor se istom odgrnuo i predstava je istom počela.
Jedva su malo došli k sebi, uvidjeli su, da će morati uložiti sve svoje nastojanje, ako budu htjeli, da propovijedanje Evanđelja bude uspješno. Razišli su se na sve strane, Putovali iz kraja u kraj, započinjali uvijek iznova, nastupali pred uvijek novim slušateljstvom. Ponekad su se radovali skupljanju mnoštva, drugi puta ih je čak šačica najvjernijih ostavljala na cjedilu.
Razvoj događaja ih je silio, da su morali neprestano preispitivati, gdje je prava istina. Nije im bilo dano odmah i lako sve razumjeti. Koliko molitava, razmišljanja, savjetovanja, pa čak i prepiraka bilo je potrebno, prije nego što su spoznali, kakav odnos da zauzmu prema obraćenim poganima i što da počnu s nekim Mojsijevim propisima. U kasnijim stoljećima morali su se uhvatiti u koštac sa zapletenim teološkim pitanjima, kako tumačiti Isusovo rođenje od Oca i Majke Marije; kako sačuvati čistu nauku o jednom Bogu u tri Osobe; kako je Isus Božji i Marijin Sin, pravi Bog i pravi Čovjek. Također danas Crkva traži i razmišlja, kako je tražila i razmišljala, otkada ju je Duh pozvao u život. Drugi vatikanski koncil i sinode po njemu su dokaz toga traženja.
Morali su također na svojoj koži osjetiti, da propovijedaju Krista raspetoga, poganima ludost, a Židovima sablazan. Već na sam dan Duhova apostoli su doživjeli izrugivanje: mladog vina su se napili. Znamo, kako su čuvari zakona vukli Petra i Ivana pred veliki zbor i u tamnicu, kako je Stjepan završio pod tučom kamenja, kako su morali bježati iz Jeruzalema i kako je u rimskom carstvu mnogo oko gledalo na njih kao na izmet čovječanstva. Ta povijest je stara već dvije tisuće godina. Na raznim meridijanima i paralelama našega planeta ponavlja se i danas.
To ne znači, da Duh Sveti danas više ne djeluje; naprotiv, znak je, da upravo na taj način uvijek iznova odgrne svoje zastore.
