Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?«
Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?«
I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!«
Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!« A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli.
A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži – i ruka mu zdrava!
Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube. (Mk 2,23-3,3)
___________
Jaz između Isusa i različitih religioznih stranaka biva sve veći. Sukob se razbuktava na pitanju subote, čije je obdržavanje jedan od najznačajnijih židovskih zakona. Taj dan podsjeća na Božji odmor sedmi dan stvaranja i na oslobođenje Izraela iz egipatskog ropstva. To je pohvala naroda koji može prekinuti svoj radni ciklus kako bi taj jedan dan posvetio samo Bogu. Legalističko poimanje u vrijeme poslije izgnanstva pretvorilo je taj zakon slobode u nepodnošljivu prisilu. Mnogi najobičniji čini bili su označeni kao “rad” i zbog toga zabranjeni. U današnjem evanđelju dobivamo uvid u proturječnost farizejskog načina razmišljanja. Zakonske su odredbe zastupali do apsurdnosti, iako se izvorni smisao već odavno bio izgubio. Učenici su uhvaćeni prilikom trganja klasja. U subotu je zabranjeno “brati”! Drugom prilikom Isus ozdravlja čovjeka s usahlom rukom. I on se ogriješio o zakon počinka! Ali Isus se ne da prestrašiti. Na jednom biblijskom primjeru pokazuje beskorisnost takve kazuistike. I s jednim ironičnim “Niste li čitali?” otpravlja farizeje k njihovim knjigama. Podsjeća ih na prednost ljubavi prema bližnjemu. Nema takvog dana, a takav nije niti subota, u kojem bi bilo zabranjeno činiti djela ljubavi. Cilj tog Bogu posvećenog dana jest ljubav.
