7. srpnja: 14. NEDJELJA KROZ GODINU B

109

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: “Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?” I sablažnjavahu se o njega. A Isus im govoraše: “Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.” I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri (Mk 6,1-6).

_________

Nakon duže odsutnosti Isus je odlučio da posjeti domaći kraj. Skupilo ih se više nego obično, jer su vijesti o Njegovim uspješnim nastupima u Kafarnaumu i drugdje došli i do njihovih ušiju. Početak je bio zanimljiv i mnogo je obećavao. Slušateljstvo je bilo zadivljeno Njegovim tumačenjem. Ali u nastavku počeli su se nad Njim, sablažnjavati. Bogoslužje se pretvorilo u neuspjeh. Isus je napustio Nazaret i krenuo u okolinu. Čovjeku je teško, dok čita te retke. Pita se, kako je moglo do toga doći. Najprije smijemo reći, da se nad Isusom nisu svi sablažnjavali. Mnogi su se radovali Njegovoj posjeti, slagali su se s Njegovim izjavama i bili su ponosni na Nj. Ti su bili mirni i tihi i stajali su u pozadini. A našlo se nekoliko vikača i nezadovoljnika — možda su bili čak nahuškani i plaćeni — koji su se progurali u sredinu, preuzeli pobudu, s neumjesnim i proračunatim primjedbama prouzročili nemir, okrenuvši javno mišljenje protiv Isusa.

Ove, koji su to počeli, i one, koji su ih poslali, zavela je zavist. Budući da im nije uspjelo da postanu slavni, također ni drugome to nisu priuštili.

Zavela ih je također umišljenost. Tvrdili su, da o Isusu sve znaju: Mi dobro znamo, tko je On. Tesar je, tesarev Sin, do u tančine poznajemo Njegove ukućane i njegovu rodbinu Toliko su vrijedni, kao i mi svi; kako bi, dakle, On mogao i smio biti nešto više?

Istina, bio je tesar i smatrao se tesarovim Sinom, ali zar je bio samo to? Kako su malo znali o Njegovom Božjem izvoru, kako malo su znali, da je njihov mještanin, kojega bacaju iz svoje sredine, ne samo veći od njih, nego i veći od svih ljudi na svijetu.

Tako je veliki Božji posjet prošao kraj njih. Isus je svoje poslanstvo ostvario drugdje, a oni su odbacili priliku, kojoj nikada nije bilo jednake.

Što sve danas mnogi ljudi vele, da znaju o Isusu, o Crkvi, o papi, biskupima, svećenicima, vjernicima … Da li je to, što znaju i sve, što bi trebalo znati? I reći?